Evo me sada sam stigla...povremeno padam u neka glupa melanholićna raspoloženja,ali držim se...mući me još jedan ispit,bila sam kući,momka još uvijek nemam,oblokavam se po stanu i to je to...
ali važno je da sam odlućila optimistićno naprjed jer pesimistićni pogledi naprjed me samo koće i zadržavaju na mjestu...moj je život u mojim rukama...
Post je objavljen 07.10.2006. u 13:52 sati.