Samo slike, ništa više... iz kraja u koji sam se zaljubio, po prvi puta provevši nekoliko dana ondje.
Skoro jednako dobro kao gutljaj oteščila ujutro, čovjeka može osvježiti i kupanje u petnaestak stupnjeva hladnoj Otešici. Ne, nisam probao, ali našao se tko jest.
Krenuli smo u Liku, između ostaloga, i brati gljive. Ne, ne ovakve, iako je impresivnom veličinom ova muhara zaslužila da je slikam. Neki se uz nju pripremaju za povratak u Kinu, a neki, vjerojatno, razmišljaju o... ah ne, neću to napisati.
Zapravo, cilj našeg izleta bilo je jezero Kruščica, o čijim sam ljepotama već mnogo čuo. Pogled na njega uvjerio me da ništa od tih priča nije bilo pretjerano.
Ne, ovo nije okupljalište neke sotonističke sekte. Kada je hidroakomulacija napravljena potopljeno je selo Kruščica, a posmrtni ostaci 387 žitelja premješteni su na ovu mirnu lokaciju usred šume. Izdaleka, to prije izgleda kao šterna nego kao groblje, dok ne uočiš križeve i cvijeće. Prekrasno.
U totalnoj divljini jezera i okolnih šuma život buja. Medu na naše veselje nismo susreli, ali smo naišli na vrlo očigledan dokaz kako se zna spustiti do jezera.
Možda najljepše mjesto na kojem smo bili okolica je ovog kanala, koji smo morali pregaziti, a koji povezuje jedno odvojeno, malo jezerce s glavnim jezerom.
Da nismo jedini koji smo se zaljubili u to mjesto pokazao nam je šator postavljen na livadi ispred šumice, pored kanala. Iako nikoga nije bilo u njemu, ostavljen je ondje normalno, u tipičnom ličkom stilu - auti se pred dućanom ostavljaju ne samo otključani, nego i upaljeni. Krađa, očigledno, baš i nema.
Prije odlaska iz Like posjetili smo još jednu kulturološku znamenitost, Pivovaru Ličanka. Gospođa Manda nas je ugostila, uvjerili smo se da je svježe i neflaširano njihovo pivo još bolje nego inače. Evo, ovdje se radi najbolje pivo u Hrvata.
Svakako, planiram se još poneki puta vratiti do Like. Previše je lijepa a da bih je propuštao...
Post je objavljen 07.10.2006. u 11:12 sati.