Saznah danas za par slučajeva, a i sjetih se nekoliko drugih koji su riješeni prije 30-tak dana, koji su svoj status riješili samo tako,dakako preko raznih veza i poznanstava na ovaj ili onaj način, i još kukaju da nisu zadovoljni. Nije riječ o lažnim braniteljima ali sve ono što se vrti oko njih baš i nije čisto.Kao teški slučajevi PTSP-a a ne znaju niti kako izgledaju tablete , niti ih podižu a bolnica ? da čuli su da postoji takova ustanova i da ima "budala"koje se tamo liječe.
Branitelj koji je masu vremena proveo u policiji usred Zagreba na osiguranju pojedinih objekata, te kasnije prešao u HV na dužnost vozača( četnika vidio u " slikom na sliku "), dobi čovjek opću nesposobnost 70 % vezano uz rat ,a 30 % van toga, i sada prst u uho i pjevaj.Ma koliko je takvih koji su iz ničega dobili sve, dok smo mi pravi branitelji izgleda kurvini sinovi unaprijed osuđeni na propast. Ma nije mi bila namjera uopće pisati što sam radio za vrijeme rata , ali eto nagnaše me ovakovi da bar nešto spomenem. Od prvog dana sam bio izviđač,diverzant,snajperist ( pa i najobičnijem laiku je jasno koje smo zadaće obavljali ) na terenima po cijeloj Hrvatskoj, a da o Bosni i ne govorim,ma prvi sam spreman svjedočiti da je HV bio u Bosni I ako ništa drugo bar ću biti u društvu moga zapovjednika Ante. Kao pripadnika specijalnih postrojbi GS OS RH ocijeniše me komisije da mi je bolest 30 % vezana uz rat a 70 % van tih okolnosti , iako sam pri ulasku u postrojbu obavio liječnički pregled i normalno bio potpuno zdrav. U ovm pisanju navodim svoj primjer iako je takovih isth slučajeva bezbroj.
Pozva me pajdo na piće ali kako da odem sa njim i sjedimo zajedno kada mi to moj ponos jednostavno ne dopušta ( znam da ne pije tablete , da je kupio papir o bolničkom liječenju ), preko nekih stvari jednostavno ne mogu prijeći niti uz najbolju volju.Onako sav nadrkan dođoh kući , uzmem redovnu terapiju i krenem zivkati telefonom.Naime moj premet se nalazi na Upravnom sudu , te poželjeh saznati nešto u vezi "zaštite prava na suđenje u razumnom roku ",da sad nebih ovdje nabrajao po kojim sve zakonima, člancima itd.Okrenuh sve relevantne brojeve od MOBMS-a, mirovinskog, upravnog suda, vrhovnog suda, ustavnog suda, odvjetničke komore itd. a sve u cilju da mi netko objasni koji je to vremenski rok koji bi se dovodio u svezi sa terminom " suđenje u razumnom roku ", sve pravnik do pravnika ,stručnjak do stručnjaka ali odgovora nigdje.Pa ljudi moji kako meni tako i drugima i godina dana je previše za razumni rok ,a u praksi je to 5-10 godina, pa tko zna tko će do tada biti živ.I kako da se čovjek ne iživcira, popizdi.Ma kada malo razmisliš masa njih je "razumni rok " iskoristila te ušla u vojsku 95-96 i naravno ostvarila sve ono što im "ne pripada" .
Onako sav nikakav potegnuh za dodatnom terapijom ,maznuh maznuh tablu ferarija ( 10 prazina po 100 mg. 60 mg normabela, nešto Xanaxa, malo sulpirida , da se nađe, i normalno pretvorih se u biljku koja samo baulja. E da , da ne zaboravim ironiju Hrvatske države u očaju i iz zajebancije nazvah Srpski demokratski forum, rekoh im o čemu se radi i uglavnom ljudi se ispričavaju da im je pravnik danas na terenu ali da obavezno dođem u ponedjeljak, te da će me saslušati i pružiti potrebnu pravnu pomoć.Zaista mislim da daljni komentar nije potreban.
Kako sam još uvijek pod utjecajem tableta nemam više snage razmišljati i pisati te ću na kraju ostaviti riječi dviju pjesama koje me dodatno rastuže i bace u još veću depresiju,a vode prema onome još jednom koraku......Pozdrav i nemojte bilo šta zamjeriti.
Baruni
Hrvatski ratnik
by năo sei
Bio sam hrvatski ratnik
Sada sam samo patnik
Godine sjećanja brišu
I novu povijest pišu
Jednom smo čekali novu
Daleko u snježnom rovu
Od dobrih želja i nada
Pogledaj, gdje sam sada
Kome još trebam ja
Sjena od čovjeka
Leđa mi okreću svi
Hej, moja ljubavi
U mojoj duši je zima
Za sto života je ima
Da sam bar pao s njima
S mojim ratnicima
Kome još trebam ja
Sjena od čovjeka
Leđa mi okreću svi
Hej, moja ljubavi
Bio sam hrvatski ratnik
Sada sam samo patnik
A čujem govore svi
Da smo pobijedili
Kome još trebam ja
Brothers in Arms
These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arm
Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've watched all your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms
There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones
Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms
Post je objavljen 06.10.2006. u 22:16 sati.