Za 10 dana počinjem raditi. Vitu će idućih 6 mjeseci čuvati tata, tako smo se dogovorili još davno. U međuvremenu su se sa njegovim ugovorom i firmom i onako izdogađale neke stvari zbog kojih je sigurnije da smo na mojoj punoj plaći. A bome se i sa mojom firmom događaju veeeelike promejne (pune su nas novine i televizija) pa je bolje biti tamo nego biti ime na papiru. Ah.
Pa iako sam u glavi nekako pripremljena na povratak na posao, emotivno očito ipak nisam, jer sam u posljednje vijeme, kako se taj dan približava, preosjetljiva i neprestano u nekim zavadama sa svijetom koji me okružuje.
Ništa strašno ni dramatično ali tu i tamo koji nesporazum sa mužičem , pa mi svekrva digne tlak na 160/100 (stvarno, dobro na hitnoj nisam završila), pa me mama raspiga na telefon u dvije i pol rečenice itd.
Nije problem u njima, nije...
Falit će mi moje zlato najdraže na svijetu i njegove tople ručice i miris i smijeh i gugutanje...sve do 5 popodne, uh. ..... šmmmmmmrc.
Post je objavljen 06.10.2006. u 22:09 sati.