Rekoše stari i nimalo učeni ljudi da mornarski je kruh onaj sa sedam kora. kako je moj rodni kraj mora vidjelo zadnji put prije par sto milijuna godina činilo bi se da ova uzrečica nema puno veze sa mnom.
Ali ima, ima, kako da ne!
Jer stari su se i neučeni ljudi zajebali. Mornarima je život bio high life usporedivši ga s jednom puno potlačenijom, neuglednijom i potištenijom skupinom ljudi. Riječ je o parijama civiliziranog društva, dnu društvene bačve i krastama poštenih poreznih obveznika.
Svi ih znamo, možda smo i sami bili jedni od njih, a neki sigurno i dan danas od susjeda skrivaju poraznu istinu o svojim bližnjima koji su se priključili toj omraženoj sorti.
PODSTANARI!!!! Koliko poniženja u tako maloj složenici!
Trpjeli smo svašta!
1. Gazdarice koje traže da se ipak ne tuširate svakoga dana!
2. Gazde koji iznajme stan uz napomenu da će oni možda koji put doći prespavati!
3. Friendly gazde koji se pretvore u najgore rospije ukoliko im se takne telefon, a da se prethodno nije priložio zahtjev u triplikatu, ovjeren kod javnog bilježnika uz polog vlastite koštane srži kao garancije da nećeš zvati dalje od susjedne ulice!
4. Dementnih susjeda s kata niže/više/istog kata/prekoputa ulice/u Novalji, koji tvrde da ste sinoć lupali kao da je trajao tulum od bar 20 ljudi (pa prema tome mora da JE trajao tulum s bar dvadeset ljudi) pa vam zovu gazdaricu ranom zorom da se žale, a vi ste samo malo energičnije slavili pobjedu u Monopolyiju protiv vlastitog 12-godišnjeg brata!
5. Susjede koji na ulazna vrata naljepe poruku s (uljudnim) pozivom lopovu da vrati narančasti bicikl koji je ukrao dan ranije ispod stubišta u prizemlju!
6. I - kako ja završavam svaku svoju ispovijed – ima toga još!
Ali šta ja ljudi moji moram trpjet, e pa to se više trpjet ne da! NE DA KAŽEM VAM!!!!!
Kad čovjek dođe u stan u kojem nitko nije živio dugo, ili je netko živio ali po odlasku odnio baš sve uključujući vjerojatno i limitator razine vode u WC kotliću, onda ne posjeduje ni antenu za TV. Naravno da ovdje ne govorimo o kablovsko-satelitskim produžecima medijske ovisnosti globaliziranog svijeta, već o najobičnijoj ribljoj kosti, koja bi ti omogućila barem hvatanje osnovnih, za život i povremeno masturbiranje potrebnih, domaćih zemaljskih programa.
E kad dođeš u takav stan, a pritom radiš u državnoj službi jasno ti je da si osuđen na sobnu antenu – kao, zavaravaš se, privremeno rješenje.
E pa to privremeno rješenje traje već mjesecima, a ja lagano gubim doticaj sa stvarnošću.
Moja sobna antena (nazovimo ju Đurđica) odlučila je odbiti naći prvi program HTV-a (da znam da je taj najčešći i da ga svi imaju na bar deset kanala, e pa ja nemam) što znači da sam in any given moment osuđen, kao na jedine opcije, na takve majstorije televizijskog programa poput:
PETAK (prime time):
1. HTV 2 – Genijalci
2. RTL – Big brother
3. NOVA TV – Dvoboj, s Igorom Štimcem i Ćirom Blaževićem u glavnim ulogama!
WHY OH WHYYYYY???
Post je objavljen 06.10.2006. u 21:03 sati.