Evo i mene.Znam,znam...u zadnje vrijeme me baš i nema previše na blogu.Nemam pojma što je tome razlog,jednostavno mi se nije baš i dalo.Nisam baš ni vremena imala,pa...Ali sad sam opet dobila želju za ovim,djelomice pod utjecajem failures.Hvala,Ana!
Anyway,uhvatila me neka glupa prehlada.Boli me grlo,curi mi nos,osjećam se ko da me netko maljem opalio...hehe.Ali stvarno.Mrzim prehlade-praktički ti nije ništa,a osjećaš se užasno.U školi je sve super,naravno,teško i naporno,ali super.Počela sam učit japanski!Profa je luda,malo priča na hrvatskom s engleskim naglaskom,malo na engleskom,pa malo na japanskom...ma zakon je!A jezik mi je fenomenalan.Kad sam ga prvi put čula skoro sam umrla od smijeha,ali sad ga više uopće ne doživljavam tako.Postao mi je nekako mističan...ne znam zašto.
No,htjela bih vas nešto zamoliti.Treba mi pomoć,a mislim da ste vi oni koji mi je mogu prižiti.Imam sestru koja je manje od godinu dana mlađa od mene.Ide u 8.razred i do nedavno je bila super,učila je,pisala zadaće,ponašala se normalno.U zadnje vrijeme se užasno izmijenila.Ponaša se baš čudno.Jedan dan je,kakti,neka darkerica,a sljedeći teška šminkerica.Malo se oblači u crno,a malo u rozo od glave do pete.No,nije u tome problem.Cura se počela rezati.Da,rezati.Ok,moram priznati,jedan dan smo mi trebali donjeti žilet na biologiju i ja sam se prvo slučajno porezala,al fakat slučajno,a onda sam ga samo lagano spustila na kožu,tek tolko da vidim kolko je oštar (stvarno) i ispalo da se režem.Al ne režem se,to smatram glupim i smatram ljude koji to rade mentalno bolesnima.Bez šale.Stvarno bolesnima.Ne u pogrdnom smislu,to nikako-samo mislim da je to oznaka neke dublje stvari u njima koja ih smeta i neda im mira.No,vratimo se na moju sestru-ona nema razloga biti u depri,stvarno nema.Stvar je u tome da ja mislim da ona želi biti cool s tim rezanjem,da se želi napraviti važna pred svojim nekim frendicama koje to rade.Jer stvarno sumljam da bi ona to sama htjela.Neću sad ulaziti u njene odnose s određenim ljudima i njena prijateljstva-samo mislim da se ona pretjerano povodi za stvarima koje nevoli,ali ih radi jer misli da će ju tako bolje prihvatiti.
Probala sam razgovarati s njom,čak smo se posvađale zbog toga,ali jednostavno me ne sluša.Nisam,naravno,rekla mami,jer mislim da je to,barem zasad,njena stvar.A i nadam se da je to prolazno razdoblje koje će s vremenom proći.No što ako ne prođe?
Imate vi slična iskustva? I možete li mi reći što da napravim,kako da je uvjerim da nemora raditi ono što se sviđa njenom društvu samo da bi ispala neka velka faca?
Ništa,puno pozdrava...:=)
Post je objavljen 06.10.2006. u 19:55 sati.