Današnji dan bio je čista ludnica. Pola sati uopće nismo imali jer je Slughorn,kojeg smo imali blok sat morao nekamo važno otići i nismo imali nikakvu zamjenu... Odmah smo se svi smjestili u udobnu društvenu prostoriju i izvalili se na kauč.
"Joooj,kako mi se neda ići poslije na Travarstvo..."-uzdahnula je Keira.-"Kada se samo sjetim da ćemo morati čupati korove,dođe mi da se sakrijem pod krevet i tulim tamo u jastuk.."
Izgleda da je Isabell koja se igrom slučaja našla u našoj društvenoj prostoriji,imala savršen plan za to.
"Pa gle,ne moraš se baš sakriti pod krevet da te ne bi mogli naći... Znam jedno savršeno mjesto gdje nas nitko neće niti tražiti,a kamoli da nas tamo nađu..."-rekla je i vragolasto se nasmiješila.
"Misliš da markiramo? Joj,ma ne,još ćemo dobiti neke kazne i ko zna što sve ne..."-rekla sam ja pomalo umorna od takvih ideja koje su se iznova rađale svaki dan ali se nikada nisu ostvarile.
"Mislim najozbiljnije. Možda neće niti primjetiti da nas nema,a osim toga,što će ti biti od jednog markiranja? Pa svi ostali stalno markiraju a jedino smo mi sad tu neke uzorne učenice"-rekla je Isabell čvrsto nas uvjeravajući u sve to. Ona je Gryffindorka,ali imamo dosta zajedničkih satova pa smo se stigle bolje upoznati.
"Ja sam za!"-veselo je uskliknula Keira koju nije trebalo dugo nagovarati.Ja sam je na to samo pogledala pogledom "ništa čudno za Keiru",a ona se veselo nasmijala...
"Ionako sam glavna prefektica pa ako nas ja ne prijavim,neće ni itko drugi"-rekla je Keira važnim glasom.Bila je jako ponosna što je glavna prefektica,ali meni je cijela ta priča bila pomalo sumnjiva.
Ona je rekla da je njoj ravnatelj Dippet rekao da je zaslužila to mjesto zbog iskrenosti i jer je prijavljivala najviše ljudi.
Sve mi je odmah bilo jasno jer je Keira imala čudan običaj da prijavljuje ljude koji nisu ništa krivi samo ako su je krivo pogledali.
Keira se sanjarski zapiljila u svoju prefetsku značku,a taj sanjivi pogled prekinula je moja riječ:"Pa no,onda što se čeka? Idemo već jednom?"-upitala sam s krajnjom namjerom da se pokupim i da odem.Tek što sam se digla,Keira i Isabell pale su mi u zagrljaj. Imala sam osjećaj kao da sam uvijek ja ta koja kvari provode. Ali ovaj put mi se zamisao da negdje bezbrižno sjedim i čavrljam s curama činila lijepšom od one da čupam neke smrdljive korove na satu Travarstva.
Post je objavljen 06.10.2006. u 18:42 sati.