Marketing
Posmrtno Grizodusje
Kad snivala budes, tamna ljepotice,
Na dnu spomenika od hladna mramora,
Kad ti dom udobni-loznicu Amora-
Zamijeni hlad jame i vlaga grobnice;
Kad pritisne ploca plasljive ti grudi
I bokove, gipke u nehaju kretnja,
I srcu ti, punom pustolovnih hlepnja,
Ne dadne da kuca, treperi i zudi,
Tad ce grob, sto znade moje zedi tajne
(Jer on uvijek pojmi pjesnika u placu),
Za nesanih noci i came beskrajne
Rec ti:˛Zasto nisi, ljubavnice, smjelo
Okusila ono za cim mrtvi placu?˛
-I crv, kao griznja, izgrist ce ti tijelo.
Od svih pjesnika koje sam citala Baudelaire me se najvise dojmio. Njegove rijeci su tako savrseno utkane u cijelu kompoziciju pjesme da je to nevjerojatno…mozda zvucim kao neki freak al nije bitno. On mi je najdrazi pjesnik. Citala sam i Poea cija mi je Annabel Lee stvarno jaka pjesma ali on mi nije kao Baudelaire. Bilo je tu jos pjesnika. Nisam citala samo ove –standardno goticke ili kako god- umjetnike ali najbolji mi je Charles. Pusio je opijum, alkoholizirao se, uzivao u hasisu…Ni kurvanje mu nije bilo strano. Imao je sifilis kojeg je zaradio od mulatkinje, crne venere, zene koja je imala veliku tjelesnu moc nad njim. I mrzio ju je, ali ne toliko sto ga je zarazila nego sto se nije mogao oduprijeti moci koju je imala nad njim. Bio je u zavadi sa svima. Majci nije nikad oprostio sto se abnormalno brzo preudala nakon smrti njegova oca. Ocuh ga je stalno zelio disciplinirati i unormaliti-bio je general. Baudelaire ga je mrzio kao i mnoge druge. Cesto se obrusavao na crkvu tako da je pisao pjesme o rusevnom krscanstvu tipa Litanije Satani…bio je kontroverzan, drukciji, zanimljiv, suprotan svima ocekivanjima i standardima. Ni dan danas nije zavrsena parnica koja je vodena protiv njegovih –CVJETOVA ZLA- tako da se moze reci da je to jos uvijek zabranjeno stivo. Ako je i u paklu, skidam mu kapu. Kolko god bio jadan, iskoristio je svoj zivot.
Post je objavljen 06.10.2006. u 16:25 sati.