Bjegunac. Mahnito trči, pogledavajući iza sebe. Zapinje za šumsko raslinje i prijeteće grane drveća, popikava se na nemilosrdno korjenje koje strši iznad tla. Bježi. Bježi u smrtnom strahu. Netko trči. Iza, preblizu. Stvor, Lovac. Klizi šumom, brzo i lagano, kao Sjena koja u stopu prati Gospodara. Praznih duplji pilji prema naprijed. Dodirom umrtvuje sve ćega se dotakne. Oko Stvora se širi smrad raspadanja i truleži, miris Smrti. Visoka crna stabla mraćnih krošanja sprećavaju prolaz svijetlu. To mračno i vlažno mjesto vrišti od tišine. Svi su pobjegli, daleko od Užasa. Mrtvo je. Brži Su, prebrzi. Dugim, hladnim rukama šćepalo je svoju Lovinu. Jedan, pa Drugi. Polako su okružili svoj Pljen. Gotovo je. S krikom na ustima povukli Ga u Tamu. Nestalo je. Ništa.
Post je objavljen 06.10.2006. u 14:18 sati.