
U životu sve važem, osim ljubavi.
U ljubavi nikad nisam bila proračunata jer da jesam sad bi bila jako bogato udana ...(di mi je pamet bila?!?
). Spremna sam na kompromis uvijek, osim kad su mi djeca u pitanju. Već duže vrijeme nalazim se pred jednom teškom odlukom. Nije mi to prva u životu ali kao i one prije nje u ovom ćasu je najbitnija i najteža. Mislim, nije teško donijeti samu odluku ali ju je jako teško sprovesti ako to moraš napraviti sam. Još je gore kad se izvjesno vrijeme zavaravaš i misliš da će ti netko pomoći.
E pa neće!
Ne mislim sad od sebe u vašim očima raditi patnicu i žrtvu ali još kao dijete morala sam potpuno sama donositi neke važne odluke, što je djetetu u mojoj dobi u to vrijeme bilo potpuno ne primjereno. Već tada sam sama sebi obećala da ako ću ikada imati djecu, nikada ih neću dovesti u istu situaciju. No, nikad ne reci nikad...Iako sam mislila da sam i tada jako dobro izvagala izgleda da nisam.
I što sad?
Važem svaki dan. Pišem pluseve i minuse. Zapravo, odavno znam što ali ne znam kako da to sama ostvarim. Uvijek taj prokleti „ali“...
Možda bi mi bilo lakše da sam bik pa da se jednostavno zaletim?
Ili možda lav koji se ne boji ničeg?
A tek škorpija? Svi bi me se bojali.
Ovako, ja samo stalno nekaj važem i gubim dragocjeno vrijeme koje nemilosrdno prolazi.
Post je objavljen 06.10.2006. u 09:14 sati.