Polako spušta se svjetlost na ulicu usnulog grada.
Zrake obasjavaju noćni život.
Život ide dalje, iako svi spavaju.
Među lišćem gradskoga drveća,
bruji od života.
Zar stvara se nešto novo,
ili samo je zvuk ono što se stvorilo.
Otvorite oči,
Ne spavajte.
Propustit ćete stvaranje povijesti.
Svaki trenutak, život nam je dao.
Iskoristiti ga, cilj nam je.
Čemu tratiti dano vijeme na patnju.
Ako možemo biti sretni.
Blijedi svijetlo lampe okupanom jutarnjom zorom.
Budi se dan...
Propustili ste mnogo...
***
Post je objavljen 12.10.2006. u 12:22 sati.