Tiho u gluhu crnu noć,
odletjela je ptica srebrnih krila.
Prazna srca, nad tminom je suzu pustila,
i tražila da joj se oprosti.
Pratila ju je sjenka,
sjenka prošlosti.
Bojala se prijašnjih dana,
i strepila da ne igubi slobodu.
Srebrno perje, gubilo je sjaj.
Strah stezalo joj grlo,
nije mogla pjevati.
Bojala se sjenke.
Samo mrvica razumjevanja,
pogled shvaćanja...
Ptica srebrnih krila i danas bi letjela,
i damas bi pjevala,
i ne bi strepila od sjenke koja ju je ubila...
***
Post je objavljen 08.10.2006. u 11:42 sati.