nakon posla sam bila umorna i imala sam žuljeve od loše reklamiranih "mekanih balerinka" ;to su one jaako udobne " kao da si bos" cipele. čista zabluda. na brzinu podgrijani ručak i novine. usisavanje i cedevita. oblačim te jedne hlače iako znam da svaki put kada sjednem otpušta se butun..još jedna zabluda. vani puše i prvi put nakon ljeta oblačim jaknu, još se nadam da ljeto nije gotovo, to je samo privremeno. obeshrabruju me hrpe nabacinih drva ispred svakog drugog ulaza u ulici i zvuk cirkulara. jesen je to..i nema zablude. sjedamo na kavu iako ja pijem kakao a neki drugi čaj ili cedevitu od limuna. kasno je za kavu a nekako prerano za piće. taman za kakao. pričamo bezveze; o ribama o palačinkama i kako je jučer padala kiša. i još pričamo što bi radili da možemo birati. djeca smo. idemo doma, meni se neda ali znam da ipak idemo. ja sam dijete. ne želim ništa u tom trenutku. ali ipak bilo bi lijepo...