Kažu da je podijeljena sreća dvostruka sreća, a podijeljena briga pola brige. Moguće, ali sve je rjeđe tako. Recite drugom zašto ste sretni, neki će se veseliti s vama, ali ima ih mnogo koji će vam pozavidjeti. Recite nekom što vas muči, u većini slučajeva to i dalje ostaje vaša (nebitno manja) briga, a onaj drugi, ako je situacija zaista nepovoljna, brinut će se možda kao i vi, ponekad i više (mame se vole tako brinuti). Danas me okupira malo drugačija podjela emocija - dijeljenje zlovolje.
Neka vam je primjerice šef na poslu zlovoljan jer mu je previše odgovornosti, privatne probleme ponio je sa sobom na radno mjesto, a i biometeorološka prognoza je nepovoljna. Ukoliko niste zaista imuni na takve situacije, a imunitet vam opada budući da je većina poslova po prirodi stresna, bez problema će vas zaraziti. I ne samo vas, nego po mogućnosti i druge kolege. Onda možete prionuti timskom dijeljenju zlovolje. Samo nemojte uništiti inventar na radnom mjestu.
Ili recimo da vam je profesor na faksu ili u školi i više nego loše raspoložen. Mala plaća, puno posla, dosta mu je više da ga se zbog svega i svačega gnjavi. Otkad su ga unaprijedili više nije ista osoba. Čak vam se čini da se i fizički promijenio (ili se možda radi o novoj frizuri?) Takav vam može uprskati ostatak radnog dana, a ukoliko ste senzibilnije prirode (ili naprosto pomalo neurotični) i nakon kraja "radnog vremena" pitat ćete se što vam je to trebalo.
Pretpostavimo da ste inspirirani ovakvim doživljajima krenuli u grad nadajući se npr. terapijskom učinku šopinga. Uđete u prvi dućan, a kad tamo neka prodavačica sva otresita i neprijazna. Ništa od terapijskog učinka. Naravno, slutnja da ju je danas sasvim bezrazložno izgrdila šefica (kako ste načuli iz njenog telefonskog razgovora) ne tješi vas previše.
U idućem dućanu, baš dok ste birali novi puder, nestalo je struje. Potjerali su vas brže-bolje do blagajne smatrajući da prilika od svakoga može učiniti sitnog lopova. A možda su samo bili iznervirani što im uz ovotjedni kvar lifta, poplavu i blackout nedostaje još samo požar.
Ne odustajete. Sjedate u obližnji kafić i naručujete kakao sa šlagom. Nakon podužeg čekanja stiže kava s mlijekom. Ne žalite se jer tko zna koliko bi to vremena i energije moglo koštati. Šalica nije dobro oprana, a kava mlaka. Od susjednog stola dopire do vas cigaretni dim. Pa je li to odjel za nepušače ili ne? U tom trenutku ste shvatili da je maločas došla sanitarna inspekcija.
Sad ipak odustajete. Jedva čekate da dođete kući. Tramvaja nema pa nema. Kad je napokon stigao, jedva da ste se u njega ugurali. Guraju vas bez pardona (bez bontona). Zagušljivo je. Smrdi. Zlo vam je.
Napokon ste došli kući. Prava prilika da sa svojim ukućanima podijelite negativnu energiju.
Kada bismo takvom lakoćom dijelili osmjehe, gdje bi nam bio kraj.
Post je objavljen 05.10.2006. u 20:23 sati.