Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sisa

Marketing

svi smo mi Odisej



Vozim ko osrednji luđak na cesti, a kiša pljušta li ga pljušta, na plač me tjera tolika vlaga i strah me je jako. Što ako ću morati baš sad zakočiti dok vozim 90 na sat, a sto metara ispred mene auto juri još brže, udaljava se, odlazi. Jebote.
Naravno, kad se sagnuh, kad promijenih stanicu, posvrbih dupe i pogledah dugu, koja se u međuvremenu pojavila u još neviđenom položaju – vodoravno, skoro skroz na zemlji tako da smo svi koji smo se u tom trenutku zatekli tamo, postali žene, a one koje su to već bile, one su postale lezbe – i kad podignuh glavu, jer ipak sam u strahu od zabijanja u vozilo ispred, eto ti odnekud onog istog odlazećeg vozila ispred, i ja, sav izbezumljen, stadoh na kočnicu, jebote čovjek, a auto ne daje znakove inercije, boga ti.
Naišao sam na veliku lokvu. Auto se nesmiljeno približava svojom pozadinom, a ja jednako jurim svojim limenim frontom prema njemu.
I onda sam eto ipak zakočio, a «eto» zato jer sad ovo pišem s dozom veselja što znači da se ništa nije dogodilo, ali što češće analiziramo nevažne stvari u prilično dosadnom životu i iz njih izvlačimo dramatiku to ćemo umisliti da nam je život ipak zanimljiv. Eto.
A veseo sam i zbog novog mobitela. Ima radio. Juhu! Sad kad putujem busom mogu slušati radio, emotivno pjevati u sebi i ostavljati dojam da slušam dobru glazbu, naravno dok čitam knjigu. Lik je čista alternativa. Još da si kupi nove naočale, a ne da nosi ove bez jedne (kako se to zove?)… nožice, valjda, bio bi dobar i kao statist u nekom filmu o liku koji je svakog dana putovao busom, slušao radio, čitao knjigu i nosio potpuno ispravne naočale.
Jednom je jedna međimurska pohotnica, kad joj je lik rekao da nema kondoma, veselo zažuborila: «moreš vume, žerem prahe!» (AB pilule), a jednom je jednom liku baka natrpala pun japaner granja pa kad je ovaj prelazio preko pruge ostao je dugo vremena u autističkom raspoloženju jer mu je vlak prešao preko japanera s granjem na što je njegova sestra, dotrčavši izbezumljena, rekla: «Anča, a gde su drva, kaj bu baka rekla?!». Živa istina, mrtva laž.




Post je objavljen 05.10.2006. u 21:11 sati.