Bez da ikako zelim zvucati negativna, ali svako razmislja o smrtu, zar ne? Ako itko moze dokazati da nikad nije razmisljao o tome, ispunit cu mu zelju....
Smrt ljudima promjeni zivot. Naravno oni koji umiru njima je zivot promijenjen, tj. gotov. No, sto je s ljudima koji ostaju iza njima? Kako ce oni dalje zivjeti? Kako ce shvatiti da te osobe jednostavni vise nema?
Grozno je vidjeti ljudi kako umiru. Smrt im rusi zivot. Sve snovi koji su imali nece moci vose ostvvariti, ali ipak su sretni. Zahvalni su za zadnje vrijeme koje smiju provesti sa obitelji, prijateljima i savima koji su im vazni.
Smrt te ljude unisti, a mi to mozemo samo promatrati, kao gladijatorske borbe u antickom Rimu. Vidimo kako im smrt polako iscrpi energiju. Veze ih uz krevet, promjeni im tijelo. No, zadnje sto te osobe izgube je osmjeh. Cini se kao da ce se vijecno smijati.
Jednom sam razgovarala s prijateljicom i slozili smo se s time, da nas najvise smeta kad umiruce kaze:,,Nemojte plakati za mnom!"
Na kraju im smrt oduzme skoro sve, osim osmjeha, pa polako prelaze u drugi svijet. To je mozda najlaksi dio.
Ljudi i narode govorim iz izkustva: Ne sanjajte zivot, nego zivite svoj san!!!
Post je objavljen 05.10.2006. u 19:25 sati.