da,da.....istina je.....
ne velim ja da sam ja sad sama i da nemam nikoga....to ja obrađujem teoretski....
tu porukicu dobih od jedne osobice koju upoznah neki dan i baš mi se ta poruka urezala u pamćenje i potakla me na razmišljanje....wow...
i sad ja hoću to obraditi na svoj način i dodati tome svoje mišljenje....
dobro.....i onak ponekad do vas ili u vas uklizi neki osjećaj kojeg ni sami ne znate opisati, ali uglavnom on vam poremeti vašu tadašnju situaciju i stanje vašeg duha i onda sami preispitujete svoje osjećaje i one dobre složite na jednu hrpu, a one loše na drugu....i na vrhu hrpe dobrih osjećaja nalazi se npr. ljubav, a na hrpi loših nalazi se npr. usamljenost ili tuga, ali prije usamljenost za koju ne znate kak se sad ona tu pojavila. i onda to razmatrate sa teoretske strane i sa strane vašeg mišljenja o tome. i onda dobite neki suvisli odgovor koji nema veze ni sjednim, a ni s drugim....i kaj onda? a nikaj, opet ste u stanju zbunjenosti i opet krećete u potragu za odgovorom koji će se vama sviđati.....i tako šećete šumom isprepletenom raznim osjećajima, misli i svega i svaćega. zaplićete se u njih i oni vas ne puštaju tako dugo dok si potanko ne rezmislite o svakom zasebno. i gdje ste onda? opet na početku jer ste si razmislili o svakom od njih, a niste dobili odgovor na pravo pitanje. i onda se to tako ponavlja ispočetka na kraj i s kraja na početak. dopizdi vam sve to i sve pošaljete u rodno mjesto i napokon shvaćate da će osjećaji tuge, boli i usamljenosti pobijediti one osjećaje sreće, ljubavi i veselja ma koliko oni bili veliki.
i sljedi zaključak: nothing sucks more than a felling that you are alone no matter how many people are around you......ta-da
Post je objavljen 05.10.2006. u 13:05 sati.