Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i ceznjom na vjetru, ono plese mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlazem dusi
da zajedno podjemo k tebi.
Otkako sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, vec se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostici cu vjecnost i postati beskonacan.
Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a vec razmisljam s cim cu te sutra ponuditi
i kako da ostanes prislonjena u meni,
s kojim nacinom utones u mir,
pa da zajedno podjemo
u nedogled strasti.
Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolazis,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevas,
ispod mramora mjesecinom otjeces,
i svaku laticu mirisnom rosom posjecujes,
njeznim obrisima otvaras horizonte mog postojanja.
Zal Kopp
Post je objavljen 06.10.2006. u 23:44 sati.