Marketing
I love my job
Dobio sam zanimanje. Sada sam gospodin Zastupnik u Osiguranju. Mogu ga dodati uz svoje zanimanje gospodina Procjenitelja u Osiguranju. Pitam se da li je biti gospodinom Piscem zanimanje? Bio sam plaćen za ono što sam napisao. Ali, eto , ne bi želio preplašiti jadne policajce kada me budu legitimirali sa previše zanimanja. Neće oni to shvatiti, još ne mogu okrenuti svoju glavu oko toga što se šečem noću. Njima je to neshvatljivo, kako se netko može šetati po noći. Tko je to vidio kretati se po dobro osvjertljenom šetalištu gdje se šeću drugi ljudi.
Sada sam napokon Gospodin. I svi mi se moraju tako obraćati. Imam zanimanje. Mogu pokazati certifikat. Vidite, evo ga ovdje, zgužvan jer su škrtci iz Ministarstva Financija stavili papir u mekanu kuvertu da se zgužva sa ostalim jefitinm pismima. Ipak sam im skeširao tisuću dvjesto kuna. Plus dolazak u Zagreb. Plus hotel. Plus moji napadi panike svaki put kada kročim njegovim ulicama. Glavno je da je stara bila sretna jer se sjetila studentskih dana. I naravno koga ću vidjeti na njegovim ulicama nego ljude iz svog malog grada. Ali, prošlo je sve to. Pregrmio sam bitku i postao gospodinom Zastupnikom u osiguranju. Sada mogu legalno pisati i potpisivati police osiguranja. Nije da to radim, ali mogu. Moj posao je ostao isti. Otići tamo gdje nitko zdrav ne bi kročio , upoznati nova i zanimljiva oštećenja, riskirati život i mentalno zdravlje za cijelih sto pedeset kuna po izvidu. Kao jučer kada sam se penjao na krov preko trulih ljestva. Ili kada sam se kretao podzemljem zapaljenog kina da vidim temelje ili kada sam uletio odmah nakon policije u benzinsku gdje je bila pljačka. Jedanput sam pao u bazen pun fekalnih voda. Koliko sam puta bio poprskan toplim uljem iz auta. Koliko sam puta gledao da li će mi nešto pasti na glavu u zgradi koja je baš jučer bila metom bombaškog napada. Ah, kako volim svoj posao. Vodi me na mjesta na koja nikada, a ama baš nikad ne bi išao.
Post je objavljen 05.10.2006. u 11:05 sati.