nastavak, treći i posljednji ...
pa je došao predstavnik stanara
(hvala bogu, konačno jedan normalan čovjek).
pa su došli majstori.
pa gledaju kod male.
pa kod govna iznad male.
pa zvone.
pa hodaju.
pa se muvaju.
naravno, kvar je na nekim njegovim cijevima.
pukle na tri mjesta.
a mala je znala.
u međuvremenu je, srećom, prestalo curiti.
ali je ostao još jedan smrad za čistiti.
neplanirani.
pa su na to sve došli i deliveri momci.
i iskrcali u sobu nove aparate.
i smanjili mali prostor stana na još manju mjeru.
pa došla svekrva. pa se stan napunio dimom.
(mala mrzi kad joj netko puši u stanu, ali svekrvin je, pa mala šuti i trpi).
pa dovrši čišćenje.
pa majstor. i on puši.
(a njega mala baš ne voli puno, malo joj je kripi, jer je sirovina).
pa se nakotilo dima kol'ko voliš.
pa došao i dobrohotni.
skoro da je ponestalo prostora u stanu.
čupaj žice, spoji žice ...
pa bla bla bla, pa pivica za majstora.
i tako dva-tri sata.
o dimu da i ne pričamo.
i onda, konačno ...
malo sunca iza dimne zavjese.
gotov posao, društvo se razišlo.
hrpe smeća, hrpe kartona, hrpe plastike.
i sranje u ormarima.
mala se opet uhvatila krpe, kante i čišćenja.
kad je sve konačno bilo gotovo, i podovi i pločice,
i police u kuhinjskim elementima, mala se skljokala.
načisto.
prvo u kadu.
potom u krevet.
sretna.
barem malo.
sutradan su konačno ispekli pizzu.
vegetarijansku.
najmiliju ...
Post je objavljen 05.10.2006. u 09:43 sati.