Između dva popodnevna kišna pljuska stajao sam pred dućanom i ispijao pivo. Nakon treće iskapljene boce ugledah Speedyja pored sebe naslonjenog na zid u stanju transnog prezentiranja vlastitog stanja svijesti. Konačno je smislio pravi plan kako se riješiti oca. Još je nešto spominjao Hitlera, njegovu majku, Wagnera i vlastitog psa. Speedy je sušta suprotnost čovjeka kojeg sam prizivao u mislima, a opet, na neki bizaran način, uvijek me veselila njegova manijakalna sveprisutnost. Bez obzira hoće li jednog dana uroniti kurac u bazen sa piranama, Speedy će prije toga pobiti sve žene koje se odazivaju na ime Tatjana.
Čim sam ušao u stan granulo je sunce. Dok sam peglao svoju najdražu košulju nisam se mogao prestati čuditi toj silnoj melankoličnoj valovitosti svoga lica koja je lagano nestajala smežurana u parom okupanoj užarenoj plohi. Probao sam dati sve od sebe ali dan ne može biti bolji nego što jest.
Noć je donijela čovjeka koji se nekada previše smijao. Taj čovjek samim činom dolaska na svijet nije proplakao, već je proključao od smijeha. Najneugodnija iskustva sa prekomjernim smijehom imao je u školi kada bi dobio jedinicu, na očevom sprovodu, te kada su ga tukli sedmorica lokalnih taksista jer im je otkidao od kruha taksirajući na crno. Što su ga više tukli on se više smijao. Pitam se bi li prošao bolje da je, za promjenu, zaplakao.
Večeras je sjedio sam za šankom, vidno utučen. Izgubio je posao u jednoj zagrebačkoj tvrtki zbog malog administrativnog propusta; par tisuća ispravnih DVD uređaja marke VIVAX poslao je pod reklamaciju u daleki Guanxi, a neispravne uređaje proslijedio je ka tvrtkama na daljnju distribuciju po Hrvatskoj.
Kada sam mu prišao i upitao ga za slučaj, odalamio me teškom ručerdom ravno ispod desne obrve i izustio :
- Konobar, daj ovom blogerskom govnetu jednu šljivovicu...hahahaha.
Gledao sam ga sa poda pomalo ljut, a u isto vrijeme pomislio sam da ću umrijeti od smijeha.
Post je objavljen 05.10.2006. u 01:26 sati.