Marketing
Priča o jednom čovjeku - kako sam upoznao Isaaca Tigretta ?
Odlomak iz knjige "Imam ideju za posao! Što sada?"
Istinita priča o susretu sa osnivačem HARD ROCK CAFEA. Priču mi je ispričao čovjek koji je obišao Indiju, Brazil, Kinu,.....svijet, čovjek koji vjeruje u ljude, duhovnost....prijatelj V.
Kako sam upoznao Isaaca?
Neobično je što sam Isaaca upoznao upravo u Indiji, upravo u trenutku kada su On i njegova dva prijatelja Amerikanca pokušavali unajmiti zrakoplov koji bi ih prevezao iz Bangalorea u Allahabad.
Unajmljivanje zrakoplova u Indiji nešto je nezamislivo. Ljudi za takvo što nemaju novca, a ako ga i imaju,Indija je zemlja u kojoj im nije stalo da nekamo stignu tako brzo.
Kada sam ga prvi put ugledao, ličio mi je na hipija u zrelim godinama. Duga kosa i plave oči koje se smiješe i stvaraju dojam čovjeka koji nema problema u životu. Kada sam ga upoznao saznao sam da je uspješan menadžer naviknut na putovanja, te ne mora brinuti o plaćanju unajmljenog zrakoplova. Ne znam ni kako, no igrom slučaja, iako stalno tvrdim kako se ništa u našem životu ne događa slučajno, našao sam se u njihovom društvu upravo u vrijeme kada je trebalo.
Upravo je prodao jednu svoju tvrtku koju je vodio posljednjih devetnaest godina za "sitnih" 107 milijuna dolara.
Issac je odrastao u bogatoj obitelji na jugu SAD-a tijekom 60-tih godina. U njegovu rodnom gradu 90 posto stanovništva bili su crnci. Kao i u drugim južnjačkim mjestima u to vrijeme u gradu je vladala stroga rasna segregacija.
Takav je odnos duboko vrijeđao osjetljivog dječaka koji je već u svojoj najranijoj dobi postao zagovornikom jednakosti među ljudima. Kada su se Isaacovi roditelji razveli, on je odabrao da ode sa ocem u Englesku.
Želio sam promjene...osnovao je Hard Rock Cafe
Do tada je osjećao bliskost prema novoj svijesti koja se širila svijetom. Umjesto da nastavi školovanje na sveučilištu, radije se zaposlio u jednoj od očevih tvornica. "Kakva je to samo škola bila! Duboko se u mene urezala"-priča on. “Nećeš vjerovati, ali jednom sam u tvornici svojega oca poveo obustavu rada protiv uprave i rukovodstva. Razlog protesta bila je buka, jer su zbog nje mnogi oglušili, a rukovodstvo to nije zanimalo..."
Nakon toga Isaac je zaradio nešto novca kupujući stare Rolls Royceve i preprodajući ih u SAD. Jednog
je dana na Bond Streetu promatrao bobija, londonskog policajca, kako brutalno pretražuje nekog crnog momka. " U Engleskoj su u to vrijeme društvene klase i rase još uvijek bile strogo odijeljene.
U Londonu nije postojalo ni jedno mjesto na kojem bi se jedan pekar i jedan bankar mogli susresti i razgovarati. Želio sam slomiti taj sustav"-reče mi i mirno pogleda u prostranstvo ljepota južne Indije.
Tako je taj mladi idealist, s nepunih dvadeset godina, bez ikakvih kvalifikacija osim duboke brige za ostala ljudska bića, odlučio s prijateljem otvoriti restoran koji neće biti namijenjen nekoj određenoj klasi.
Leti u SAD i koristeći obiteljsko ime dobiva zajam od 60 tisuća dolara od bankara u svojem rodnom
gradu te vrativši se u London unajmljuje prostor u samom središtu Londona.
U to vrijeme London je predstavljao srce pokreta nove svijesti. Pokret su nosili mladi ljudi i bio je njima
namijenjen. On je iskoristio te energije. Otvorio je prvi američki restoran u Engleskoj, u Europi, u svijetu. HARD ROCK CAFE.
Naučite me voditi posao!
Od dana kada je otvoren restoran je postigao neviđen uspjeh. Čekajući svoje mjesto za stolom zajedno su se našli bankari i pekari, vozači taksija i direktori, crnci i bijelci, radnici i službenici.
Od samog početka njegova rada u restoran su dolazile i dobro poznate ličnosti: Jimi Hendrix, The Beatles, The Rolling Stones i mnogi drugi svjetski uglednici. Postao je slavan preko noći.
" Naprosto nisu postojale nikakve smjernice za stvaranje onakvog mjesta kakvo sam imao u srcu
i glavi. Osobno sam na posao primao svaku osobu i zvao sam ih zbirkom duginih boja. Osoblje je govorilo na dvadeset i pet jezika. "
Radnicima je govorio " naučite me voditi posao, a ja ću osigurati sredstva i vodstvo". Isaac uvodi prvi projekt raspodjele dobiti u jednom restoranu u Engleskoj. Dobit se raspoređuje na svakog zaposlenika prema sustavu vrednovanja koji uključuje: prijateljski pristup, spremnost na pružanje pomoći i uklapanje u "obitelj".
Usred silnoga posla, te otvaranja svojih restorana u svakom glavnom gradu u svijetu, uspijeva organizirati poslove i uskače u zrakoplov za Indiju. Tu upoznaje "svetog čovjeka" i pronalazi duboki mir i energiju za poslove koji ga čekaju kada se vrati. Bilo mi je čarobno slušati ga. Isaacove oči blistaju kada govori o svojoj kompaniji.
" Biti član Hard Rock Cafe obitelji bila je svojevrsna terapija za ljude. Čak i ako bi došli iz nasilničkih obitelji, ovdje su bili voljeni, a zauzvrat su pružali svoju ljubav. Ljudi to uvijek čine. Zaposlio sam i one koje nitko drugi ne bi zaposlio, i za šest mjeseci oni bi bili potpuno novi ljudi. Dao sam im šansu koju su oni iskoristili...."
Povezala nas je energija
Razgovarajući o razvoju svoje tvrtke i posla nismo niti primijetili kako smo već daleko odmakli od gradića u kojemu smo se upoznali, te hod nastavili koritom suhe rijeke u pravcu zalaska sunca.
Niti je to bila neka obična rijeka, niti je naš razgovor bio običan. Povezala nas je jednaka energija stvaranja, nevezivanja za prolazne stvari oko kojih se mnogi toliko slamaju. Imao je viziju svega što dolazi, a nije se osvrtao za prošlošću. Zračio je nekom čarobnom energijom.
Zatim je nastavio: "Jednoga jutra mi je sinula ideja. Ako smo toliko poznati, ako ljudi toliko vole Hard Rock Cafe, zašto to ne iskoristiti i uzvratiti im nekom porukom. Tada smo počeli tiskati poruke na računima, majicama...Prodali smo milijune majica različitim ljudima, a na svakoj od njih bio je znak: Voli sve-služi svima. Mora da smo učinili nešto dobro...”
Isaac je ostavio dubok trag u svima koji su ga upoznali. Od ukupne zarade Hard Rock Cafea financirao je izgradnju superspecijalističkih bolnica na jugu Indije u državi Andrea Pradesh u kojima se sve operacije obavljaju potpuno besplatno, cijeli posao ustrojen je na osnovama humanitarnog rada te mnogi liječnici svijeta koriste svoje godišnje odmore kako bi služili projektu koji je začeo upravo Isaac Tigret.
Drvo želja
Popeli smo se tada podno drveta zanimljivog naziva : "Drvo želja".
Po legendi, svatko tko sjedne pod to čudnovato drvo, a čudnovato je između ostaloga jer raste izravno iz betona, te podno njega poželi neku želju, želja mu se netom ostvari.
Isaac je potom prodao svoj san zvan "Hard Rock Cafe" za 107 milijuna dolara,te sav novac donirao u izgradnju spomenutih bolnica.
Vrativši se u SAD, pokrenuo je novi posao nazvan "Blues Cafe" i velike poslove nazvane " Internet".
Od tada do danas sreli smo se nekoliko puta, a Isaac je uvijek isti, razigran, srdačan, pomalo "lud", i uvijek istim žarom priča o svojim snovima. Stoga prva rečenica knjige koju sam odlučio napisati glasi " Napraviti prvi korak najveća je Putnikova hrabrost...."
Post je objavljen 04.10.2006. u 20:15 sati.