Marketing
glup.glup.glup osjećaj moći
Nekoliko grama osmijeha i zamotana bajadera u prozirnom papiru alkoholnih zadaha. Potrebno svjetlo negdje na dnu torbe i pokušaj samoubojstva uz pjesme đoj divižna . Uopće više nije važno gdje trebam doći. Sve dok imam baklju u ruci, znam put.
Izgubljena sam među Proustovim riječima, između hladnog mlijeka i rakije. Previše zvonjenja kroz noć, i zora dolazi na prstima skrivena u tamne boje moje sobe.
Ponekad je gledam kako se šulja dok mi se svijet okreće i tražim boga u predgrađu gradova sa slamkama umjesto kišobrana.
Šutnja preko telefonske slušalice i moji brojevi na rukama nepoznatih ljudi prestaju biti sve što imam. Lagani dodiri sreće dok se uvlačim u sebe cijela poput leptira izgaženog na crnoj cesti s velikom bijelom prugom. Htjela sam ga podići, znate? Ali je lamato krilima i bilo me strah da ga ne ozlijedim, pa sam ga spustila pokraj puta, a on je jednim krilom odlepršao na sredinu ceste. Veliki žuti siti ekspres kombi je naletio i pregazio ga.
Gledala sam kako umire. Ubio se uz pjesmu đoj divižna i ostao ležati tamo. A ja sam nastavila s torbom prebačenih sumnji uvjerena u život poslije života.
Vrište im oči i grljenja u kanalima punim kiše. Snima se…
Još uvijek tražim savršenstvo. I sigurna sam da ću ga naći. Sasvim jako sigurna. Uz ratne fotografije…
I pjesmice o vjetrovima.
Post je objavljen 04.10.2006. u 19:58 sati.