njezine oči zapazile su njegovu raščupanu kosu i slatki osmjeh…uz njega se osjećala kao na najluksuznijem brodu koji joj pruža veselje…njezine oči su vidjele samo njega…njezine uši su čule samo njega…ali on nju nije primijetio…svaki put mu je makar malčice pokazala svoje osjećaje…ali on to nije shvaćao…njezine misli su često lutale…kao po beskrajnim livadama tražeći samo njega…i opažajući samo njegove riječi…njegov osmjeh i njegove smiješne provale…i došao je dan…kada je ona skupila snage da mu sve prizna…iako to možda nije bila snaga već tuga koju je on trebao raskinuti, rastrgati i tuga koja je trebala nestati…barem na kratko…on ju je tješio…ali njoj to nije pomoglo…njezine suze na jastuku, odjeći i licu bile su jače od njegovih lijepih riječi utjehe…ona je i dalje patila…a njemu je samo bilo neugodno pred njom…ali ona ga je i dalje gledala…i čeznula za samo još jednom njegovom riječi…još jednim osmjehom i još jednom provalom koja će ju nasmijati…on nije shvaćao koliko je njeno srce ranjeno i koliko ga voli…on je bio u njenom srcu i dalje i sve ju je tako boljelo, a tako ga je voljela…ali on to nije vidio…nije vidio njezinu čežnju, bol i rane na srcu koje su je uvijek rasplakale…ona ga je tako…tako…tako ga je voljela…a njemu…njemu je bilo…svejedno…i njezino srce je venulo…
pozdrav 1.a htt-a, ljudi najjači ste… pozdrav svima koji me posjećuju i komentiraju…osobito anna rules…pozdrav mojoj peykici…al najveći pozdrav dečku iz ove priče…iako on sigurno neće ovo vidjeti nit će znat da sam to ja napisala… kissam vas sve!
Post je objavljen 04.10.2006. u 19:26 sati.