scientia ipsa potentia est
Većina se boji smrti jer misle kad dođe smrt, onda nas više nema. Što, nestajemo? Ha,ha... kad umrete, vidjet ćete da to nije bas tako. Doduše duša ( jos je davnih godina i Nikola Tesla uočio da kad čovjek umre, trenutno izgubi 16-21 gram na masi ). Što to "izadje" iz tijela kad umremo? Pa - duša. Svjesna energija. To smo mi, u stvari. Tijelo je samo kontejner, odnosno vozilo koje smo odabrali prije našeg "rođenja" u kojem ćemo naučiti lekcije. U životu su ionako samo sve lekcije. Dobro i zlo ne postoje. To su lekcije. U stvari duša se broji, a ne tijelo. Naravno, moramo čuvati svoje tijelo jer se duša "veže" uz njega. Da bi duša imala dobro sjedinjenje s tijelom, potrebno je da ona ima dobro prilagođenje sa genetskom strukturom tijela. Poslije svih lekcija naucenih i probanih u jednom tijelu, duša seli trenutno u 5. denzitet gdje sagledava što je naučila, te se ponovo kandidira za iducu inkarnaciju u neko tijelo. Napomenuto je da tamo postoje određena pravila, tako da se ne mogu preskakati lekcije koje nisu naučene. Zato mnogi imaju snove ili podsvijesne slike koje uvijek vide dok spavaju ili ponekad i kad su budni. Regresivna hipnoza može pokazati te slike. One možda čine bas neke "ostatke" iz nekog prošlog života. Sve je zapisano u podsvijesti. Kad smo svjesniji, sve više se povezujemo s našom podsvijesti.
Vjerojatno mnoge od vas muči jedna stvar koja vas kopka u vašim mislima. Što je bilo sekundu prije od "Big Bang-a"? Kako to da je sve nastalo iz ničega i kako to da se od onda pojavilo "vrijeme"?
Dakle, istina je sljedeća: vrijeme NE POSTOJI !!! Barem ne kao takvo kavkog ga mi shvaćamo. To je jedna od većih iluzija koja nam je nametnuta genetskim injzinjeringom nase DNA prije nekoliko tisuća godina. Skracivanjem lanaca na samo 2, izgubili smo pravo shvaćanje vremena. To je bio "pad" kojeg opisuju mnogi drevni spisi.
Naime, vrijeme nije linearno, vec selektivno. Odvija se u ciklusima. Veliki ciklus traje oko 309000 godina po nasim mjerilima, a manji oko 26000 godina. Ima jos i ciklus od 3600 godina ( asteroidi i komete koji mnogi tumače kao planet Nibiru koji uljeće svakih 3600 godina u naš sunčev sistem i čini velike katastrofe ). Dakle, početak = kraj jednog ciklusa. Sve je u univerzumu regulirano kao ciklusi. Zamislite si jednu gramofonsku ploču. Na toj ploči ima nekoliko usnimljenih pjesama. Početak ploče označava i početak jednog vremena, a kraj završetak, tako da između njih prolazi neko "vrijeme". Mi smo recimo jedna pjesma. Imamo svoj početak i kraj. I to vidimo kao linearni pomak u vremenu. Ne možemo ići prije ili poslije, već samo sljedimo nadolazeće note koje moramo odsvirati u pjesmi. To je vrijeme u 3. denzitetu. Dok, za razliku od nas, stanovnici 4. denziteta ( npr. Reptili ) mogu birati koju će pjesmu slušati. Mogu preskakati sa jedne pjesme na drugu, vraćati se, ići naprijed. Dakle, sa našeg pogleda - natrag i naprijed kroz "vrijeme". Mogu selektirati na koji ce dio ploče doći. Oni su kao gramofonska igla koju možemo podići i pomaknuti gdje nam odgovara. I oni se tako mogu igrati na toj cijeloj ploči koja čini jednu skupinu realiteta i dimenzija koji čine tu ploču. Ali za razliku od njih, stanovnici 6. denziteta imaju na raspolaganju čitav Jukebox !!! Mogu ne samo preskakati pjesme kao ovi, vec i mijenjati ploče!
Ali, nesto zanimljivo: SVE pjesme na ploci postoje CIJELO VRIJEME. Sve je na ploci SADA. Zar ne?
Naši životi čine određenu projekciju nekih realiteta ( svatko ima svoj inače... ). Sad zamislite projektor. Mi smo kao slika na nekom zidu od velikog kotača sa puno sličica ( slide-ova ) sa svim našim životnim lekcijama. Mi se manifestiramo na zidu. A sve u našim životima postoji na tom kotaču sa slide-ovima koji se vrti u krug. I mi imamo utisak da se po nekom vremenu projekcija dešava na zidu, a u stvari, sve je vec prisutno na tom kotaču i dešava se ISTOVREMENO, samo u drugim realitetima, odnosno dimenzijama. A svjetlost koja dolazi iz žarulje u projektoru, obasipa nas sve odjednom. Ta žarulja je u stvari Primarni Kreator, odnosno 7. denzitet. Mi imamo iluziju vremena jer možemo vidjeti samo taj jedan segment iz naseg života.
eto..nesto zanimljivo za vas koji imate vremena nakon ovoga zabuljiti se u prazno i zujati 10-15 min.
Post je objavljen 04.10.2006. u 18:57 sati.