...evo ga...ponovo se ponavljaju oni dani...znate koji...slušam evanscence-bring me to life...razmišljam o mom životu...i pišem ovaj tužni i, recimo, tako bezosjećajan post...
--no title--
zar je to sve što je ostalo od mene
zar ne postoji nešto što me može vratiti nazad,
na onaj pravi put, na ono zbog čeg sam bila sretna
zbog čega mi je sve imalo smisla...
zar je ovaj život izgubio smisao eto tako, odjednom...
u samo jednom trenutku,
zar je zbilja ovo sve samo pograška,
zar zbilja postoji nešto zbog čega je ovo ovakvo kakvo je...
ponekad se dogodi da poželim biti netko drugi,
poželim otići u svoj svijet u kojem će biti moja pravila,
otići negdje gdje nema problema,
ali realnost je takva da ne postoji mirni kutak za razmišljanje...
ne postoji mirni dio ovog užasnog i velikog svijeta,
ovog ubrzanog i "nemam vremena" života
nema onoga gdje se možeš sakriti a da te ne nađu,
da ti ne unište tu tvoju jedinstvenu idilu...
zar su sve ova tuga, bol i razočaranja važan dio nas,
zar za sve ovo negdje ima smisao,
postoji li negdje netko tko je dao razlog ovom svemu
ima li negdje odgovor na svako postavljeno pitanje...
što se više upustim u razmišljanje to više tonem u dubinu,
to više idem nekamo gdje je kraj početak, a početak kraj...
zato ću samo reći jedno i završiti ovu beznačajnu idilu,
ŽIVOTE, GDJE JE SMISAO MOG POSTOJANJA ???
...mislim da je ovo dovoljno da se moj post završi...ne znam da li je ispunilko sva vaša očekivanja, ali samo ću vam reći da je ovo moje pitanje...ppozz svima a pogotovo IVI i ŠOKYju
Post je objavljen 04.10.2006. u 16:37 sati.