Marketing
SJEDILA JE NA KIŠI
Sjedila je na kiši... i sjedila! Zapravo, nije još ni shvaćala što se dogodilo! Znala je da je gotovo, ali još uvijek nije to mogla prihvatiti... nije htjela... nije imala dovoljno snage za još jedan poraz... Sati su prolazili, a ona je i dalje sjedila dok su joj kapi kiše padali na obraz... i osjećala je prazninu... prazninu koja je iz minute u minutu postajala sve veća! Razmišljala je zašto baš ona... što je napravila da se sve to događa baš njoj... nitko ju nije mogao razumjeti... barem je ona tako mislila... ali u dubini duše zapravo nije ni htjela ničiju pomoć...više nije htjela nikome dopustiti da joj pomogne... da joj se približi... da ju ponovno netko povrijedi... izgubila je vjeru u sve... sve koji su se nalazili oko nje.
Više nije znala što bi... pa je počela smišljati kako da se osveti svima... jer samo njemu se nije mogla... htjela je pokazati kako je ipak sposobna učiniti nešto... i da nije kukavica kao što su joj govorili... a najviše on... on koji ju je iznevjerio i uvrijedio toliko puta... ali ona ga je i dalje volila... mislila je proći će... ali nije... i tako je došao kraj, i ona je ostala sama... nikako nije mogla shvatiti u čemu je bio problem... U njoj?!? U njemu?!? Jednostavno nije znala...
A onda je pored sebe ugledala komadić stakla... svakakve misli su joj prolazile kroz glavu... potom je uzela taj komadić i počela ga petljati po rukama... razmišljala je da li da to napravi... da li je vrijedno... no ipak... i dalje je sjedila na kiši... sbe je bla samo ILUZIJA...
Post je objavljen 04.10.2006. u 16:30 sati.