Evo vam detalje...
naime ovo ljeto smo radili ovako... jedan dan ujutro... jedan popodne... i kad ti je petak bio popodne... onda bi odradio subotu...
al posto nas je 5... a 2 su u smjeni... naizmjence jedan je uvijek imao jedan tjedan ujutro... i onda je taj jedan ušao u smjenu di bi drugi bio cijeli tjedan ujutro... no... taj jedan nije radio subotu...
i sada... šta se dogodilo... ja došao sa GO... i oni se ne mogu odlučiti kako će radit...
ja sam reko "ok... ja ću ovaj i sljedeći tjedan odradit sve ujutro... i onda idem u smjenu umjesto onog tko ide na GO...
e klinac... sad su neki ljubomorni i neće da ja, koji sam došao sa GOa imam slobodnu subotu... i ne samo to... nego DVIJE slobodne subote...
i svejedno što uvijek subotom rade 2... neka ovu subotu radim i ja... i neka budemo 3... samo da mene nebi pripala jedna slobodna subota...
nije meni do subote... jedan dan više-manje mi apsolutno ništa ne mjenja...
meni je to... dali prešutjeti... biti dobar... trpjeti... ili jednom napokon povuć granicu i reć "čekaj malo... zašto bi ja sad radio samo radi toga jer je netko ljubomoran a nema potrebe?"
to je cijela priča... gdje povući granicu između dobrote i naivnosti... jer uvijek tu koračam na tankom ledu...
inače... odavno sam odlučio već da više neću prolaziti pored ljudi koji "pate" i okretati glavu...
vidiš nekoga u parku... plače... zar je problem sjest pokraj i pitat "što je?"
sure... dosta njih će pomislit "omg! pervert!"
al... nekome možda bude stalo... a mene ne košta...
ili... prođeš pored bakice koja nosi 2 teške torbe... zar je problem, ako ideš u istom smjeru, reć "treba pomoć bako?"
so little can sometimes mean so much...
Post je objavljen 04.10.2006. u 14:46 sati.