
Ljudska domišljatost nema granica. I ovo je jedan od primjera. Naime vidite kako se od stare kopanje (malog starinskog autentičnog korita koje je izrađeno od jednog komada drveta) u interesu turističke prezentacije ono pretvori u luster (u jednom restoranu nedaleko Slavonskog Broda). Odmah ću reći da se to meni ne sviđa, bez obzira što taj predmet po svojoj formi eto može poslužiti i u te svrhe. Ove gole žarulje i kablovi koji vire iz starinskog drveta kao da su cijelu slavonsku etnološku povijest izvrnule naopačke. Kao da se prosula voda u kojoj je možda onim običnim (u kućnoj radinosti skuhanim) sapunom neka majka kupala svoje dijete. U takvim posudama se i mijesilo tijesto i pripremala su se neka jela, ali mogla se oprati i odjeća ili pak lice lijepe djevojke ili mladića koji se spremao ići u kolo. Mislit će neupućeni:“Vidi kako su nekada bili lijepi lusteri?“. Ja tako što nikad ranije nisam negdje vidio, a nadam se da niti neću. Mislim da je to „miješanje krušaka i jabuka“. Baš bi me zanimalo mišljenje i nekih stručnih osoba (recimo iz Muzeja za umjetnost i obrt). U „žaru borbe“ očuvanja starina vjerujem da katkada i u dobroj namjeri dođe no grešaka. Pa griješiti je ljudski, no zato postoji struka i stručnjaci koje bi trebalo kod ovakvih stvari konzultirati.
Post je objavljen 04.10.2006. u 13:55 sati.