Marketing
BAKSUZI JEDNE ZMAJE
Još uvijek ova usrana južina. Doduše, uz to što još uvijek šmrkljam (!!), osjećam se kao zmaj.
A ima nas još u užoj familiji, koji se osjećaju kao zmaj. Dakle, da pojasnim.
Moja juniorka Zmaja (tako je prozvaše ljetos u plivačkom klubu, dodaše "z" imenu), došla kući ljuta kao zmaj. Trčala za školu u konkurenciji sedmih razreda, 800 m, po šumama i gorama (ispod tvog brijega Ledena, kod tvoje rijeke), po blatu i vodi. I sve je išlo k'o podmazano, ostavila pred ciljem grupu za 40 m. No, lakše bilo pretrčati 800 m i prestići prve, ostaviti ih za 40 m...puno teže je bilo - pronaći - CILJ 
(gogoo, moram tebe malo angažirati oko orijentacije)
A cilj, stvarno nije lako pronaći. Tamo stoje cure, koje drže uže sa dvije strane, u obliku lijevka. A u cilj se utrčava tako da "uletiš" u sredinu - lijevka. Problem je bio u tome, da su se djeca nagurala sa strane i zaklonila one koje drže uže. Tako da je moja Zmaja lutala prvo lijevo, pa desno, pa dok je konačno našla - utrčala četvrta. Kako sam prije tjedan dana prisustvovala trci oko gradskog parka, gdje je bio sličan problem, mogu si misliti kako je to izgledalo. Samo se pitam gdje su bili organizatori i netko "pametan" od odraslih, koji bi trebali paziti na gužvu na cilju.
S jedne strane bila sam ljuta, a s druge bi se smijala, dok sam je slušala...Dala je sve od sebe i na kraju lutala tražeći cilj. Da ne povjeruješ...No, dobro kod nas nije teško povjerovati, kad vidiš kako nam izgleda organizacija. I onda po kome? Po djeci, naravno. Da spomenem da su cure padale po blatnim grabama, klizale se po stazi (staza???) itd.
Njezina nastavnica je protestirala, a sumnjam da će moći bilo što učiniti.
A moja Zmaja, ruksak na leđa i ravno - kući. 
S jednog kraja grada na drugi, stigla je brzinom munje, usput jedući sendvič.
Sad, trenutno, leži na svom krevetu, čita knjigu i sretna sam, što se "ohladila". Tako je to, mora se naučiti u životu, da ne ide sve glatko, neki put si je sama kriva, a nekad su krivi i drugi...To je život.
A ja kako se osjećam? 
Tako, da bi najradije ugrizla nekoga na tom cilju, koji ne radi svoj posao.
No, što se može, ne smijem joj to pokazati, odmahnula sam rukom i rekla joj - da će drugi puta biti bolje...
Nije lako biti roditelj, ali znam da je ovo tek sitnica prema onom što nosi život. Molim Boga da zadrži svoju upornost i da i dalje bude - Zmaja.
Post je objavljen 04.10.2006. u 12:41 sati.