Vrijeme je neko zamorno, teško. Jutros je u Umagu bilo 22°. Jugo puše. Kiša visi u zraku. Bar da padne pa da se lakše diše, il nek okrene na buru. Ovako je najbolje za zaleć i odspavati partiju. Tko može.
Po glavi mi se motaju datumi i brojke. Računi, krediti, ugovori, fuj. Imam još manje od mjesec dana poslovne agonije. Što i kako dalje, i da li uopće dalje? Neki razgovori očito su vođeni u prazno, obećanja su ostala samo obećanja. Ugasiti se, promijeniti djelatnost, raditi za drugoga, stvarno ne znam. Od nas nekoliko iz iste branše, jedan kolega i ja smo si baš prijatelji. Pomažemo kad god treba, uletimo s materijalom, uslugom, razmjenjujemo iskustva. Žao mi je što nemam više posla, ali mi nije krivo ako neki posao on odradi. Ostali konkurenti su svijet za sebe. Neki pozdravljaju, popričaju čak, neki se ne udostoje niti pozdraviti. Ti će biti presretni ako prestanem raditi...
Ponekad noću, kad me probudi pjesma nekog pijanca ili radio do daske susjeda koji se vratio iz noćne smjene, misli same skrenu na prokleti novac i kako ga smoći. Ma, nešto ćemo valjda uspjeti smisliti. Već sam se nervirala pa obavila razgovor i sa samom sobom i s dragim svojim.
Usred svega ovoga moram obaviti i kontrolni ultrazvuk dojki. To mi je trenutno važnije od posla i novaca. Grudica koju sam napipala lani još uvijek šeće po dojci, što je – po radiologu – dobar znak. Pa neka tako i ostane. Drugu nakupinu koju mi je vidio u veljači ne mogu napipati. Ne znam jel to dobro ili nije. Upravo sam se naručila za sutra, u Poreču (iako je Zajednica žena Bujštine, pomoću sponzora, uspjela nabaviti mamograf za Umag). Čitam neki dan u Glasu Istre, pozivi ženama rođenim 1959. da dođu na mamografiju dali su super rezultate. U Buzetu je, recimo, odziv bio stopostotan. Ima dosta rakova tu po Istri, pogotovo onih koji napadaju dojke. Zato valja kontrolirati mliječne žlijezde, da se na vrijeme može reagirati.
Post je objavljen 04.10.2006. u 10:34 sati.