Evo, odigrao se taj dugoočekivani susret. Cibona je ugostila Partizan, i upisala pobijedu rezultatom 82:64. Početak utakmice donio je neizvjesnosti. Rezultat je u prvih pet minuta bio u egalu, ali do kraja četvrtine Cibona se odljepila na deset razlike, tako da je prva četvrtina završena rezultatom 27:17. Cibona je u nastavku povećavala prednost, a igra je izgledala kolektivno, puno više kolektivno nego proteklih godina. Nije bilo vodećih pojedinaca, iako su najbolji učinak imali Kus i Wright. Cibona nije ni u jednome trenutku ispuštala vodstvo, i vidjelo se puno prije završetka da će bodovi otići na stranu domaćina. Najbolji pojedinac susreta je bio Kosta Perović sa 15 poena i 6 skokova, dok su najbolji kod Cibone bili Kus i Warren sa po 14 poena svaki. Warren je zabio 13, a Morović 10. Treba spomenuti vidljiv napredak u igri Vedrana Morovića u odnosu na pretprošlu sezonu kada je nosio dres Cibone. Uglavno, Cibona je odigrala čvrstu utakmicu, obje momčadi su imale po 33 skoka, dok je Cibona puno više šutirala, što je produkt dobre igre u obrani. Solidnu partiju odigrao je i Bariša Krasić, a Dražen Anzulović je kasnije na konferenciji za novinare rekao da Krasić sutra ide na magnetsku rezonanciju, pa će se onda ustanoviti dali će morati na operaciju koljena. Anzulović je još istaknuo da je zadovoljan igrom svoje momčadi, a na upti kada je zadnji puta njegova momčad imala samo jednu izgubljenu loptu u poluvremenu, rekao je da se ni sam ne sjeća. Naime, tu jedinu je izgubio Wright. Gostujući trener nije bio zadovoljan igrom svoje momčadi, a razloge poraza vidio je u lošoj reackiji nekih igrača i u dobroj igri domaćina.
Navijanja je bilo. Bez neke lažne skromnosti, moram reći da smo za navijanje najslužniji bili mi. Pod ''mi'' mislim prvo na Mladena i Dalibora, koji su začetnici svega, pa onda my crew od jedno desetak ljudi, i onda još neki mlađi dečki koji su bilo oko nas. Bili smo na žutoj tribini. Na zelenoj tribini je također bila neka ekipa, ali to neću komentirati. Dečki su se pokupili na poluvremenu, i nisu mi izgledali kao da im je stalo do Cibone, nego su se došli malo izderati na Srbe, ali dobro, svatko ima pravo izbora, tako da to neću komentirati. Glavno da se navijalo, kako god, ali navijalo se. Ponovo se, kao na Zadru, skadniralo Jurici Žuži, koji je nekako postao svojevrsna ikona ljubiteljima kluba. Sve u svemu, Cibona je pokazala zašto je od nekih smatrana najjačom momčadi ovosezonske NLB lige.
I još da napomenem jednu stvar. Promjenjena je muzička podloga na time-outovima. Više ne svira strana muzika, nego uglavnom domaće pjesme. Recimo, svirala je ona stvar od Corta - Zagrebačkim ulicama. Lijepo je bilo, lijepo. Stvarno zadovoljavajuće.
Post je objavljen 03.10.2006. u 22:52 sati.