Sve izgleda samo kao nesuvisli splet slučajnosti. Nešto sam htjela, a nisam. Nešto nisam htjela, a jesam. Htijenja izgubljena izvan koordinata, u području bez putokaza. Nedovršena priča.
U međuvremenu i međuprostoru, naoko neovisno od svih htijenja i učinjenih i propuštenih radnji, priča je završila izvan mene, bez suvislog kraja. Kao mutna mješavina bajke, mita i popularne kulture.
Stavljam mješavinu u svoju škrinjicu obloženu školjkama. Zatvaram hermetički. Da u tišini ishlapi u samu sebe.
Život treba biti glasan. I bistar.
Post je objavljen 03.10.2006. u 21:35 sati.