Upoznah još jednog
U nizu neustaljenih stranaca.
U odbljesku oluje
U zaklonu samoće
Dodirujem
Svoje poimanje savršenstva
Misli
Misli
Misli
I ponovno mi netko govori,
Da uhvatim ga za ruku ,
Da osjetim i njegovu bol.
Jesam li te sreće
Da rastrgam prašinu sa savršenstva?
Samoća odnosi
Tonalitet njegovog glasa
U skrivenu odaju mog sjećanja.
Prihvaćanje tame na obzoru
Odnosi me u novu provaliju,
Bez izlaza.
Post je objavljen 03.10.2006. u 15:29 sati.