Prebacio sam se sa svog uobičajenog mjesta u uredu. Sjedim sa laptopom ispred sebe i razmišljam da li da nazovem ili ne. Želio bi si naručiti modele za Warhammer 40.000 u vrijednosti od 300 kn, novac kojeg sam prvobitno namijenio za odlazak na Rikon gdje smo trebala održati LARP vampira i za posjet Opatici koja je stanovala tamo blizu.
Planovi za Rikon nisu uspjeli, a svi znamo kako je prošlo s Opaticom. I zato se sada nalazim u dilemi. Da li da se vratim staroj ovisnosti i naručim si modele za tristo kuna ili da sačuvam novac i pustim si ga da mi ostane sjediti na računu i skuplja prašinu. Tko zna možda upoznam neku novu i zanimljivu osobu preko Iskrice koja baš živi u mojem susjedstvu i zatrebat će mi tih tristo bijednih novčanica da joj pružim provod života, napijem ju i natjeram ju da pomisli da sam ja jedna super osoba. Ne odustajem tako lagano od stvari koje želim.
S druge strane, moja vojska Black Templara očajno vapi za super-teškim pješaštvom i lakim tenkovima. Zadnji susret sa tenkovskom satnijom Cadianaca nije sretno završio za moje borbene redove. Treba mi nešto što će dodati točkicu na i mog udarnog vala.
Kada sam sam, i ne vidim izalaza na kraju. Zatvaram se u igrice i ne izlazim mjesecima.
Post je objavljen 03.10.2006. u 14:18 sati.