War is Peace.
Freedom is Slavery.
Ignorance is Strength.
[George Orwell: 1984]
War on Drugs.
War on AIDS.
War on Terror.
War on Paedophilia.
[Stvarni svijet: 2006]
Svi ovi "ratovi" - i ne samo ti nabrojani - su ratovi koji zapravo pumpaju, i sluze upravo tome da pumpaju, ono protiv cega se navodno bore.
War on Drugs sluzi samo tome da se prikazuje "borba protiv drustvenog zla", i loveci sitne kriminalce i ovisnike prikazuje "uspjeh" u toj borbi, dok se istovremeno od javnosti neznano trguje tom istom drogom na veliko, uzgaja ju se u Afganistanu, Kolumbiji i drugdje, a pod zastitom svojih snaga; prevozi CIA-inim avionima na trziste; a na Wall Streetu se pere lova, izmedju ostalog potrebna za tajne operacije tajnih sluzbi i ostalih nedemokratskih institucija, sve dok se droga ne utopi na trzistu preko sve manjih i manjih preprodavaca, od kojih se posljednje, tj male i najmanje, lovi i hapsi, prikazujuci to kao uspjeh u Ratu Protiv Droge; eventualno se povremeno zrtvuje i nekog od srednjijih igraca, bilo za show, bilo za kaznu. Najstariji od nabrojanih igrokaza, u svojim je 50-im, 60-im godinama zivota. Pardon, emitiranja.
[link, link, link, link]
War on AIDS. Prezervativi, anti-viralni ljekovi i kokteli, AZT, Nevirapine, edukacija, awareness. Advertising, even. Borimo se, borimo. Dok se trubi o zastiti prezervativom od strasnog virusa, doticni virus zapravo uopce ne uzrokuje doticni sindrom, a prezervativi sluze kao i prije tome da pravimo manje djece. I da se bojimo jedni drugih. Nekim cudom, ta bolest (i dalje) u USA i Evropi pogadja u 94% slucajeva samo homoseksualce i narkomane, i u 90% slucajeva muskarce - a u Africi sve od reda, bez obzira na seksualnu orijentaciju, sklonosti, navike, ili spol. U stvari, ta "bolest" za koju nikako lijeka da se nadje, hrani bilionsku industriju u debelom i uspjesnom zamahu, i istovremno sluzi kao izgovor za genocid africkih "useless eatersa" gladju i bolescu, snazno pomognut kemoterapijskim koktelima. U ime tzv. Rata Protiv AIDS-a, na osnovu bezvrijednih testova se daju otrovi koji ga uzrokuju. Genocid je debelo u svojoj drugoj deceniji.
War on Terror - Dok se pojedince cija krivnja nije dokazana drzi u Guantanamo Bay-u, i hapsi nevine muslimane u Engleskoj, manje se spominje da su Afganistanski kampovi za trening boraca stvoreni od strane CIA-e, jos prije pada SSSR-a; i da je Bin Laden postao to sto je navodno danas, upravo uz pomoc CIA-e. Ili to sto je Bushov otac naoruzavao Sadama Husseina. Obiteljska tradicija, uostalom - Buhov djed naoruzavao je Hitlera. Ili cinjenica da je Izrael osnovao Hamas, kao protutezu PLO-u (a Hamasovi samoubice poslije ispadaju savrsen izgovor za trajnu okupaciju, eh). Dok se raji mazu oci i oduzimaju slobode pod "pretnjom terora", uz rajin tupi pristanak, dotle se taj isti teror s jedne strane javno izaziva (okupacija Iraka, Palestine i sl.); s druge strane tajno financira; a kad treba - i odglumi; kao u kljucnim operacijama, poput WTC 9/11, London 7/7, Madrida, itd...
Čili petogodisnjak, i ovaj for-show war brzo uci od starijih kolega, talentiran je, mlad i snazan; jednim zamahom nosi zakone, slobode, emocije, novac, ljudske zivote, kao muhe. Snazno cedo, jer je dugo raslo i bilo hranjeno, i to bogato, jos u maternici.
Nazalost, tako je i s posljednjim gore spomenutim, Ratom Protiv Zlostavljanja Djece, i njegovim medijski najeksponiranijim dijelom, Ratom Protiv Pedofilije.
Ne mislite tako? Uostalom, ne uhapse li svaki cas negdje nekog sa jako puno slika djecje pornografije, downloadanih sa interneta? Tu i tamo se razotkrije cak i cijeli ring snimanja, trgovanja i razmjene gnjusnih snimki i slika... Da ne spominjemo hvale vrijedno razotkrivanje postojanja pedofilije u redovima Katolicke crkve, (od) prije 3-4 godine...?
Ustvari, ovo posljednje je i povod sto ovo pisem. Samo vremenski povod, ne i razlog - naime kanio sam ovo pisati vec neko vrijeme, samo trazi puno researcha. Povod je BBC-jev dokumentarac Sex crimes and the Vatican prikazan neko vece, koji je izazvao burne reakcije, opravdano ogorcenje u redovima gledatelja, i ogorcena opovrgavanja u redovima crkve. Uvodni clanak na BBC sajtu mozete naci ovdje, gdje ujedno mozete naci i linkove na film i njegov puni transkript; ovdje mozete vidjeti clanak Iskon.hr, a ovdje post od Nacrtanog, istim povodom.
Strasno, uistinu - po zavrsetku filma, bio sam ogorceniji na Vatikan nego ikad u zivotu. Ako jos i kuzim da dugogodisnji celibat moze sjebati na to nespremnoga covjeka (napomena: ne opravdavam! - samo razumijem da se to moze desiti), ono sto je puno teze razumjeti je politika Vatikana prema onim svecenicima za koje se (unutar crkve) dozna da napastuju djecu. Naime, jedino sto se ikad desi takvome sveceniku je premjestaj u neku drugu zupu. Ktome, postoji Vatikanski povjerljivi dokument zvan Crimen Sollicitationis, koji nalaze zavjet apsolutne sutnje svim stranama u slucaju, ukljucujuci zrtvu, pocinioca, i sve svjedoke, pod prijetnjom ekskomunikacije. (Btw, Iskonov clanak pogresno navodi da je Ratzinger autor spomenutog dokumenta; ustvari, on je "samo" bio njegov glavni provoditelj veliki dio svoje karijere).
Crimen Sollicitationis ukazuje na postojanje svjetski vazece politike apsolutne tajnosti, i kontrole svih slucajeva seksualnog napastovanja od strane svecenstva. Ovdje imamo izricite smjernice, koje kazu da ce Vatikan direktno kontrolirati sve ove slucajeve, i po mom misljenju takodjer jasan dokaz da je jedino o cemu oni brinu kontrola i zataskavanje problema.
Nigdje, ni u jednom od ovih dokumenata ne kaze se nista o pomaganju zrtvama.
Father Tom Doyle, kanonski odvjetnik; imao je diplomatsku karijeru u Vatikanu, no bio je otpusten nakon kritiziranja crkvenog rukovanja slucajevima napastovanja djece.
Opetovani napasnici se obicno opetovano samo premjestaju iz zupe u zupu, svaki put kad se pocne desavati zlostavljanje ili napastovanje (ili kad ga postane nemoguce sakrivati). Uz to, cesto se desava da kad neki od slucajeva procuri u javnost, i svecenik bude trazen od policije, da mu vrh crkve dade utociste u Vatikanu, gdje je nedokuciv policijama ostalih zemalja, ciji pak zahtjevi za isporucenjem se ignoriraju. Trenutno, po BBC-ju, u Vatikanu boravi najmanje 7 takvih svecenika.
Sve u svemu, neosporno gadna materija i Isusovog imena vise nego nedostojna praksa; u nedotatku krizarskih ratova, inkvizicije i spaljivanja vjestica, vjerojatno jedna od najgorih praksi Katolicke crkve trenutno. Uopce ih ne opravdavam, i kao sto rekoh, skoro nisam nikad osjecao gore emocije spram Vatikana...
Pa ipak, kao i prethodno spomenuti 'ratovi', ovaj tzv rat protiv pedofilije i zlostavljanja djece, cijeg je fronta ova anti-crkvena kampanja dio, je nazalost samo jos jedan rat za mazanje ociju, za upravljanje bijesa i paznje populacije, i za skrivanje strasnog zlocina nad djecom, i njegovo nesmetano odvijanje, a ne za njegovo razotkrivanje i kaznjavanje. Farsa koja, kao i ostale spomenute, radi tako da upiranjem prsta i razotkrivanjem manjih zlocina prikazuje borbu i uspjeh u njoj, dok zapravo sakriva vece - a daleko gore - zlocine.
Jer sta - veliki broj djece koja svakodnevno nestaju sirom Evrope, uopce ne zavrsavaju na oltaru pedofilije i bolesne ovisnosti o djecjoj njeznosti, vec na oltaru sadizma i bolesne ovisnosti o apsolutnoj moci nad ljudskim bicem; 'oltaru' na kojem su djeca, premda najbrojnije, zapravo slucajne zrtve - naime ne zato jer se njihovi izrabitelji, mucitelji i silovatelji "pale" na djecu, vec jer su djeca nezasticenija i slabija, te time lakse dostupna i pogodnija za mucenje, silovanje i ubijanje.
Djeca ciji silovatelji - i mucitelji i krvnici - za razliku od seoskih popova i internet-ovisnika, drze mocne pozicije - sto sami, sto putem ucjena - upravo u svjetovnoj vlasti: ukljucujuci vlade, aristokracije, financije, policiju, sudstvo, i medije.
Te zato nije ni cudno sto znatno manje cujemo o tome, nego o npr popovskom 'dva Snickersa i Coca Colu', ili tome da su Peteu Townshendu nasli djecju pornografiju na kompjutoru. Ili o ovom kongresmenu sad, koji se dopisivao sa 16-godisnjakom.
Posto je materija obimna, ono cime zelim potkrijepiti gornje tvrdnje ostavljam za sljedeci nastavak. Rijec je o jednom kriminalnom slucaju iz Belgije, cija je istraga makar i na tren odmaknula zavjesu, i dala zaviriti u mrak u kojem se svakodnevno zbiva masovni i - vjerujte - nezamislivo gnjusni zlocin; istraga ciji je upravo nevjerojatno otezavani tok jasno pokazao kolika moc cuci u tom mraku sto se na tren ukazao.
Ako slucajno mislite da se radi o nekom opskurnom slucaju, znajte da je svojedobno izazvao najvece mirnodopske demonstracije u Belgiji, oko 400 000 ljudi...
Stay tuned...!
[Moj svodnik] je bio otprilike onoliko pedofil koliko sam ja bila clear-minded. Nalazim izraz "pedofilska mreza" zavaravajucim. Za mene su pedofili oni ljudi koji idu na djecja igralista ili bazene, i svecenici. Nakon Dutroux slucaja, to je postala najnovija moda: pretraziti biskupovu palacu. Niposto ih ne zelim opravdavati, ali stoput bih radije imala pedofile, nego tipove s kojima smo mi imali posla.
Regine Louf, "svjedok X1", nesudjeni kljucni svjedok na sudjenju Marcu Dutrouxu