Ne volim formulare. ne ispunjavam ih. Prije nekoliko godina donio kolega s posla bunt formulara, upitnici. Sestra mu radi istraživanje za faks ... neki društvenjački ...
"Nemoj se ljutiti, ali dobijem ospice kad vidim formulare ..."
Naljutio se ... ili ... nije mu bilo drago. Obojica bi za zelenim stolom ostali bez košulje i gaća. Nit' on ima pokerašku facu, nit' ja znam čitati tikove. Sestra se snašla i bez mene.
Da ne ispadne da sam bahat samo na tuđi račun ... evo što mi se dogodilo jučer. Najdraža na putu. Nema smisla da ne napravim neki poveći ceh. To će je naučiti da me ne ostavlja bez nadzora. Odem do grada pogledati za neke jesenske cipele ... nađem model koji mi se svidio ... probam ... gle čuda, odgovaraju.
"Uzimam."
"Kako ćete platiti?"
"Ima li razlike?"
"Ako plaćate cashom 5% popusta, 3% za sve ostale oblike plaćanja."
Zaustio sam pitati zašto nisu odmah stavili 3% manju cijenu, ali vrlo brzo sam shvatio zašto.
"OK, platit ću cashom."
"Izvrsno, molim Vas ispunite ovu pristupnicu našem klubu lojalnih kupaca ..." reče gospođa gurnuvši u mom smjeru neki papir. Sitnim slovima stajala su neka pitanja, a pored su bile kućica za unos podataka.
Tri stvari. 'I am not a joiner'. 80-ih sam tijekom druženja s overgrown boyscoutima napravio vrlo opasan gama-delta manoeuver kako ne bih postao član jedne neprofitne organizacije.
Drugo, ne ostavljam svoje osobne podatke uzduž i poprijeko ... dosta mi je spama koji mi dolazi u kaslić i bez toga.
Treće, ospice!
"Ne hvala, ne ispunjavam formulare." vratim se iz nasty flashback-a.
"Ne, ne ... morate ispuniti da bi dobili popust."
"Jel' uvjet za osobnu?"
"Molim?" zbunjeno će prodavačica.
"Ako mi ne treba za osobnu, putovnicu ili zdravstvenu, ne ispunjavam ...". Lagao sam. Svako malo me ispizde na faksu s nekim formularima. Do sada sam tijekom raznih faza svog "visokoškolskog razvoja" ispunio bar 50 formulara, manje – više istog sadržaja. Što treba čovjek napraviti da mu se promijeni datum rođenja? Uskrsnuti? Što, jednom su imali problema i odonda su oprezni? Wtf!
"Bez pristupnice nećete dobiti popust." upozorila me prodavačica.
"Onda neću dobiti popust"
"Ali to Vam je xx kuna."navalila je kandidatkinja za kviskoteku ...
"Ako nemam popusta, platit ću karticom."
"To Vam je samo 3% popusta, ali morate ispuniti pristupni formular ..."
"Ne, hvala."
"I ne mogu Vas nikako nagovoriti?", zadnji pokušaj. Osmijeh G7.
"Nope."
"Ako platite karticom sve podatke možemo dobiti iz baze, a vi nećete dobiti popust", argumentirano će ona.
"Samo dajte, ali ja Vam pristupnicu neću ispuniti."
Razgovor je polako gubio smisao. Izvukao sam i super sack-a [copyright by Steky] pogled 'sad bi bilo dosta', pružio karticu i ugrizao jezik. Zadnje što sam planirao za taj dan bilo je držanje lekcija o zaštiti osobnih podataka revnosnoj prodavačici.
Ne ispunjavam formulare, ne ostavljam osobne podatke, ne pristupam klubovima ... čak ni za xx kuna.
*hobbes*
P.S. Priča s formularima je danas dobila poseban twist. Najdraža je jednom napravila grešku i odgovorila na ponudu izvjesne izdavačke kuće da kupi knjigu s popustom. Odonda je svako malo obavještavaju kako je u nekoj nagradnoj igri ... Danas su nadmašili sami sebe. U kaslić je stigla koverta (otvorena) s formularom za promjenu podataka.
"Ako su se vaši podaci promijenili, ispunite formular i vratite ga nazad ..." Odmah pri vrhu prostor za upis nove adrese!?
DA SU SE PROMIJENILI NE BI PRIMILA F***ING FORMULAR!!! Argh!
Post je objavljen 01.10.2006. u 12:00 sati.