uglavnom, premda se TO zbilo stvarno davno, bilo je vrijedno pamčenja, pa rekoh si ajde...
složit ču i ja jedan post :P... da naše vjerno čitateljstvo ima nečeg novog (starog) za čitat...
krenusmo sa velikim entuzijazmom pod našim petama put Buja te kobne kišne subote.
problem broj jedan.pada kiša
problem broj dva.neznamo di je igralište srednje škole
problem broj tri.hmm mislim da nie bilo više problema :)
Uglavnom, sve divno sve krasno, no kad smo došli tamo, problem br.2 izašao je na vidjelo.
Neke su nas cure KRVIO! uputile da smo došli na koncert da, koncert, koncert PENZIČA, mislimo si mi.hm
ok, možda im je to predgrupa, hm ne! I tako pičimo skroz na drugu stranu grada, po brdima, po lokvama, po blatu, po snijegu (lol), po pijanim ljudovima, čovjecima :P...i došli konačno , drito...mislim, odma sam se trebala nagradit pivom, to je ipak bio mukotrpan zadatak pronalaženja mjesta.
sve krasno sve pet...tršššš...
kiša
kiša ubi miša,lol...ne,ozbbiljno, kiša počela padat ko luda, a kao vrhunac večere, premda smo svi stajali
tik ispod jednog malog šatora, eto sreče, sva (dobor, gotovo sva) voda što se zadržavala na šatoru, pala na... MENE! suuuper :P no uglavnom, došlo je i TIH famoznih pola sata, BEZ KIŠE u kojima smo nekolicina ljudi i naravno ja ,derali se iz svog glasa, pjevali pjesme, divljali..ludovali kad je bio Popeye :wuhu:...bile su: Ukljukani, Boom boom, VRIJEĐAM :O,
pankitza, Dignano, hmm...nemogu se sjetit, uglavnom...dovoljno pjesama da se ostane bez glasa...to sam zajedno provela sa našom dragom Kekom... :P
u prilično, POprilično sam se raspisala...a sad nadam se dakužite da to ne piše popeye, več mala
kujica... :P
Post je objavljen 02.10.2006. u 23:08 sati.