Marketing
Statua anđela i jedna legenda...
JOSIP BOTTERI DINI, akademski slikar
prilikom otvaranja KULTURNOG CENTRA Don FRANE BULIĆ,
predstavio je STATUU ANĐELA, rad akademske kiparice DIANE
IVE SESARTIĆ, u VRANJICU, 13. prosinca 2001. na sv. Luciju.
Dame i gospodo!
Čovjeku treba mnogo muke, da bi se vratio na pravi put i to, slobodno možemo reći, bez Božje pomoći našim slabim snagama ne bi bilo moguće. Nije li Vranjic jedna, na žalost, dobra slika ljudske duše i ujedno slika svijeta i povijesnog trenutka. Vranjic je s vremenom postao paradigma uništenja okoliša, zagađenja mora, zemlje i zraka. Od djevičanskog “malenog mjesta srca moga” pretvoren je u mjesto zazora i straha, mjesto kobnih posljedica za život njegovih nasljednika.
No u Vranjicu nije nikada prestao titrati žižak svjetla. Vranjic je svojom duhovnošću pobijedio tu apokaliptičnu aždaju. Ovdje se, uprkos svim protivštinama, nikada nije prestalo moliti, raditi, žrtvovati i pjevati, posebno pjevati.
Pjevati, znači dvaput moliti. Tako govori stara izreka. Neizostavno je spomenuti na ovom mjestu maestra Ljubu Stipišića, kojemu trajno ostajemo harni za sva pregnuća i odricanja. Po njemu i svima drugima koji su ovdje zanosno okupljali ovu, Božjim darovima urešenu zajednicu, doprli su do neba glasovi puka, pa danas imamo osjećaj kako se nade počimaju ostvarivati.
Jer anđeo Rafael sletio je u Vranjic, stoji na njegovim vratima i najavljuje preporod koji je čovjek odlučio provesti u ovom rajskom krajoliku. Mi danas na svečan način obilježavamo početak jednog novog vremena.
Nesretni načini tvorničarenja i gospodarenja ovdje su doveli do ruba ekološke katastrofe. Danas Vranjic više ne želi biti izgubljen u nečistoći mrtvog mora, smradu zatvorenog zraka i besplodnosti zagađenog tla. Obnova Doma kulture, uređenje poštanskog centra sa okolišem, pod sigurnom rukom arhitekta Ante Svarčića, i kreacijom akademske kiparice Diane Ive Sesartić, znakoviti je početak i najava drugačije svijesti.
Anđeo sa spuštenim stiliziranim krilima, sa prstom na nosnici, označio je novo ozračje, čisti zrak. Na dlanu druge ispružene ruke leži mu riba “Perin repić”, isčezli endem. Kiparica nam želi vratiti nadu u život. Sve životno što je ovdje bilo ugroženo, ponovno oživljava: zrak se čisti, more i zemlja plode. Nije slučajno Diana Iva Sesartić izabrala anđela Rafaela za ovu skulpturu. U Starozavjetnoj knjizi Tobijinoj, Rafael anđeo vadi, iz ribe koja je htjela proždrijeti Tobiju, ljekovitu žuč, koja će vratiti vid Tobijinu ocu. Najljepša i najprikladnija slika za ove naše zamućene vidokruge. Nove će generacije, izišavši iz nevolje snagom Duha Božjega, vratiti izgubljenima vid, da sigurnim stazama kročimo prema jednom boljem svijetu. Ali ne bilo kakvom, anonimnom, u kojem neće biti nikakvih identiteta.
Rafael na čelu nosi vrpcu pobjede, poput antičkih junaka, sa natpisom IHS. Poruka je jasna: U Kristu je spas. Vranjic nakon pada oholog carstva mržnje na sve sveto i hrvatsko među nama, ponovno diše slobodno. Stoga ovu skulpturu doživljavam i kao spomenik svim onim ustrajnim odanostima Kristu Gospodinu i Lijepoj našoj Domovini Hrvatskoj. Jer riba je znak kršćanstva iz najranijih kršćanskih vremena, koje je ovdje, u ovom kraju cvalo u vrijeme mučeništva solinskih mučenika, osobito sv. Dujma.
Anđeo Rafael Diane Ive Sesartić prikazan je veoma smireno i odmjereno.. To je zreo kiparski rad, zatomljenih osobnih rukopisnih svojstava, koji teži općem antičkom tipu skulpture sa elementima secesije. Kiparica ga je postmodernističkom estetikom uspješno unijela u ovaj sadržajno vrlo bogat i zahtjevan kontekst. U njemu se odražavaju i njeni likovni uzori i prebogat sadržaj simbolički donesen i sretno komponiran u skladnu melodioznu cijelinu, što potvrđuje talent i kulturu autorice.
U ovoj skulpturi postignuta je sretno tako potrebna mjera koja u ovom kraju tako često nedostaje u ovim našim vremenima. Svi su elementi zaogrnuti mirom. To je postignuto pomirenjem kiparskih oblika i kompozicije.
Na kraju, ali ne kao manje važno, želim istaknuti i radost što ste Domu kulture dali ime velikana hrvatske arheologije, velikog Vranjičanina don Frane Bulića, koji ni danas ne prestaje biti uzorom hrvatskim intelektualcima. Baš njemu zahvaljuje svjetska i hrvatska arheološka znanost za otkrića na području starokršćanske i rane srednjovjekovne hrvatske arheologije i umjetnosti. Stoga ovaj spomenik svojom simbolikom predstavlja ujedno i hommage don Frani Buliću i još jednom doziva u našu svijest svo značenje starokršćanske i starohrvatske kulturne bašćine, posebno kada smo svojim doprinosom, gradeći svoju, gradili i europsku kulturu.
Čestitam autorima, zahvaljujem za pažnju.
Legenda
U ona prva vremena, legenda kaže, Božji je Duh obitavao u dubinama mora i vrhovima planina jednakom ljepotom i živosti kao i u ljudskim srcima. Sve je disalo istim ritmom, pjevalo svom Stvoritelju; čovjek i priroda ukorijenjeni harmonijom, prožeti darivanjem i strahopoštovanjem…
Tada su na zemlju došli Pali anđeli, predvođeni Luciferom, ljubomorni, počeše uništavati čovjeka, najdivnije stvorenje učinjeno Božjom rukom. Luciferove sluge bijahu mudre, poznavajući ljudsko srce odlučiše: «Uništit ćemo čovjeka tako da mu oduzmemo one nevidljive niti što ga čine Bogu dragim, otrgnut ćemo čovjeka iz stanka njegova, raskorijeniti i zatomiti sve što je čovjeku sveto.»
Brže od daška vjetra, čovjekovo biće otrgne se od prirode, uništavajući životinje i bilje uništavalo je sebe samoga.
Nadu za milošću Božjom malo tk je zadržao. Samo u «dječjim» dušama tinjalo je čisto srce, istinska želja i radost, zahvalnost netaknutim djelićima prirode. Njihove molitve dotakle su Božje uho i Bog odluči po drugi puta poslati anđela Rafaela na zemlju. Zadatak je bio: vratiti čovjeka prirodi, otvoriti srce čovjekovo da vidi, oslušne i uzmiriše svoje korijene. Vidjevši obim i težinu zadatka, anđeo Rafael prione brzo na posao.
Kada je konačno sletio u Vranjic, izvadi iz mora malenu ribicu, lokalno zvanu «Perin repić» - izumrli endem. Udahnuvši joj život dade ljudima znak svoje poslušnosti Bogu i znamen da se na ovaj komadić zemlje doista spustila ruka Božje milosti.
I gle: «Sve životno što je ovdje bilo ugroženo, ponovno oživljava: zrak se čisti, more i zemlja plode.»
Akademska kiparica Dijana – Iva Sesartić
Post je objavljen 02.10.2006. u 22:52 sati.