Toliko riječi,a ništa ne kužim…
Toliko toga oko mene,a ne mogu shvatiti da sad živim…
Moram početi živjeti danas,
A ne jučer i sutra…
Trebam shvatiti kako je ovaj svijet ironičan,
I sve se događa drugačije nego kako bi trebalo…
Jer ipak znam da postoji nešto između mene i njega,
Ali nikako da se dogodi,
Ipak postoji previše prepreka i smetala,
I previše spletki koje sve to stvaraju ironično…
Toliko toga,a zapravo ništa..
Veže me nešto jako,al ne znam što..
Pokušala sam otkriti,ali sam naišla na suprotno,
Loši odgovor,koji me povrijedio…
Jednostavno sve tražim na krivom mjestu…
Umjesto da sama poduzmem nešto,
Iliti se na serem njemu kako su mi neki rekli,
Ali jednostavno opet ne želim na taj način doći do njega…
Na taj način ću samo predstaviti sebe onakvu kakva NISAM…
Ipak za mene vrijedi ono spontano…
Iako se to nikada ne dogodi kako treba…
Ubija me pogled,
I nikako mu ne mogu reći što osjećam,
Ipak bi mogla druge povrijediti,
Ne mogu mu reći ništa,
Strah me,sram me,i mislim da bi bilo i besmisleno…
A opet,kako mu prići??
Ne mogu mu doletiti s nekom spikom,
Brijem da bi me lik sam pogledom odjebo…
Sjebana sam,i ne samo zbog toga,
Već zbog mali milijun razloga…
Ali kome reći??
U novom okruženju ne mogu nikome reći
Točno što osjećam,
A nije nikada niti prilika…
Samo zajebancija za zajebancijom…
Boulesnjava!!!
A,btw počela sam markati,
Pa muljati neke nesreće raski…
Zapravo bi prespavala neke trenutke u svom životu…
Još sam danas poživčanila,
Neću detalje,al uglvnm,neka profa mi srala zbog šiški,
I iskreno htjela sam ju popljuvati…
Ma daj FUCK OFF!!
A drugo,sjebao me jedan sms,
I to me pogodilo,onak full….
NEznam,toliko lud i jeben dan,
A opet tako tužan i nadrkan…
Boulesnjava!!!
Nemam više riječi,
Tipkam vam i dalje,
Kad mi neš padne na pamet…