Hodala je dolinom smrti,
Grobljem,obasjanim mjesečinom,
U noći skrivena,daleko od očiju stvarnosti,
Pračena hladnim dodirom duša,
Koje su joj dozivale ime...
Nije se osvrtala...
One su i dalje plesale,
U prostranstvu njenih misli...
Nije se bunila...
Dopustila je da mržnja preplavi,
Njene tugom ispunjene oči...
Izbjedljela slika njenog odraza,
Nestaje u magli,
Nošena tihim jecajem duša...
Još jedna žrtva okrutnog svijeta,
Usnula je na groblju svoga srca...
Post je objavljen 02.10.2006. u 21:22 sati.