Marketing
Čudno je kako se osobe mogu toliko promijeniti, a zapravo ostati iste. Također je čudno kako jedna osoba može biti toliko drukčijih osoba u isto vrijeme.
Svi mi imamo našu drugu osobnost, ono što sakrivamo duboko u nama zbog straha, straha od drugih. Bojimo se da će drugi tu osobu koja čuči duboko u tebi odbaciti, da te neće prihvatiti onakvog kakvi jesi. I koliko se god mi trudili to poreći, svi smo takvi, to je nešto što je u nama potput želje da budemo voljeni, s tim se rađamo. Svi imamo skrivene misli, skrivene želje i skrivene namjere. Neki to dobro sakrivaju, neki nauče živjeti s tim, a neki od tolikih osoba u sebi ne znaju koja je ona prava, ne znaju tko su, ne znaju što žele, ne znaju koje su njihove namjere, ne znaju svoja mišljena i ne znaju svoje planove, jer svaka od tih osoba ima posebne želje. I dođe trenutak kada svaka osoba želi biti ona prava, želi izaći na površinu, ne želi biti ona druga, nego želi biti svoja, ona koja je i koja ima svoje druge osobe. I onda svaka za sebe osoba vrišti iznutra, probija se na površinu, prodire vani, ali ne može proći opnu stvarnosti, sprečavaju je druge osobe, povlače je za sobom, guraju se preko reda, čupaju se, skaču jedne po drugima, grebu se... dok je čovjek u kojem se to sve događa izgubljen u bezdanu ličnosti, osobina i karaktera, pokušava naći neku vezu, neku tanku nit, koja bi povezala sve te osobe u jednu i tako ih bar na tren smirila i bila što je makar samo sekund...
Post je objavljen 02.10.2006. u 21:08 sati.