Marketing
O svemu pomalo
Fuj! Odvratno! Kretenski! Nehumano! Lažno! Degutantno! Odprilike, svi slični opisni uzvici i pridjevi koji vam mogu proći mislima pristaju uz naslov „Gay-krv je OK“ koji je iza sebe krio tu bombastičnu vijest da će homosexualci u Južnoafričkoj Republici moći davati krv ako se od sexa budu suzdržavali najmanje šest mjeseci. Dosad im je to bilo zabranjeno zbog straha od širenja HIV-a.
Molim? Ponovo sam nešto prespavao? Gdje je granica ljudskosti i etičnosti? Da sam tu vijest pročitao prije 20-25 godina možda bi i našao neko opravdanje. To je donekle bilo kao još vrijeme kada se HIV mogao (po meni lažno) ograničiti na određeni dio populacije. Ali sada, u 21. stoljeću/vijeku, u vremenu kada je HIV nešto što pogađa sve, od bebe rođene sa HIVom preko mladih do starih čini mi istinski demagoški ovako nešto raditi. Rizik postoji kod svakoga! I to nema nikakve veze sa sexualnim opredjeljenjem u vremenu kada su granice u sexualnoj slobodi toliko pomjerene kod svih. Kako licemjerno!
O tome da se po meni ovakvim mjerama ne može nešto dobiti na sigurnosti ne želim ni da govorim! Kao da svako u ličnoj karti ima rubriku „sexualna opredjeljenost“!
Kako rekoh na početku posta:
Fuj! Odvratno! Kretenski! Nehumano! Lažno! Degutantno!
Mali skok sada. Mogu za sebe kazati da sam obožavalac reklama svih vrsta koje pravi Coca Cola, iako nisam nimalo zaljubljen u to piće, naprotiv, na listi mi je onih pića koja bi pio u krajnjoj nuždi i na samoj granici dehidracije. Da ne dužim, reklame su im uvijek za 10! Pri tome mislim na one koje imamo priliku gledati putem TV ekrana. Uvijek perfektno osmišljene, realizovane, lucidne i duhovite, prepoznatiljive već i prije nego što vidite taj dobropoznati naziv – Coca Cola. E to očigledno ne mora da bude i univerzalno pravilo. Prije neki dan sam vozeći se shvatio da jedna od njihovih reklama sadrži i jednu jako smiješnu nelogičnost. Nadam se da će te je i vi primijetiti.
Kada se zna za koga je reklama – prevelika greška
Ali kako kazu – niko nije savršen!Naknadna uputa: uzmete čašu, napunite je vodom i onda počnete lagano da krivite tu čašu jer želite da vidite koliko je sati na vašem ručnom satu
Šta se u tom trenutku počinje da dešava? E da, to, to, to se upravo na ovoj reklami ne dešava. Sada očiglednije o čemu se radi?Sinoć (ili je možda bolje reći jutros) sam se kasno vraćao kući, izbori pa sam imao tu „čast“ da radim na njima. Osjećaj u meni da je dan bio interesantan i pun nekih novih sponzaja. Nešto sam novo naučio, vidio, doživio. Ali… da, postoji tu uvijek to jedno ALI. Vračajući se kući mrtav umoran shvatim kako sam na neki način prazan. Prazan jer nemam najbitniju osobu pored sebe da sa njom podijelim svoja razmišljanja. Znam, vjerovatno bi u ovo doba noći/jutra dobio sočan šamar kad bi pokušao da prenesem sve svoje utiske, ali ono što mi je svakako falilo u tom trenutku je spoznaja da kada dođem kući i pođem leći da će tu biti neko ko će ka meni pružiti svoju ruku i pustiti me da utonem u toplinu kreveta. Zagrljaja. Nisam siguran da li sam se stresao u tom trenutku od jutarnje hladnoće ili praznine u sebi.
Nekad je izgleda teže kada spoznamo šta se sve može imati u životu pa onda to nemamo, nego u periodu prije iste te spoznaje.
Post je objavljen 02.10.2006. u 20:20 sati.