Ovu zgodu vam moram ispričati… Jedno prijepodne ovih proteklih dana sjednem u (pri)gradski autobus. Stara kanta od autobusa se sva tresla, a vozaču nije priomaknula ni jedna rupa na cesti, tako da je staro vozilo, koje vjerojatno amortizere više niti nema, bilo savršeno sredstvo da vam poispadaju svi kamenci iz bubrega, pa i pokoji organ ako se koji grčevito nije držao svojega mjesta.
Na polaznoj i ostalim stanicama putnici su ulazili. Tako i vaš Arhangel. Kad tamo stoji; On. Pisano velikim O i N. Najprije sam mislio da je riječ o nekom zaštitaru i da je autobusna tvrtka iz nekog straha od poludivljih putnika bila prisiljena koristiti security. Stajao je u raskoraku, ruku savijenih u laktovima i oslonjenih na bokove. Ledeno plave oči zurile su u preplašene putnike iz one pomno izbrijane glave. Na moje iznanađenje nije bila riječ o zaštitaru, već o kondukteru koji je na malo preosobit i prerevan način radio svoj posao. Ljudi moji, taj je lik motrio putnike i poput policajca ultimativno tražio, odnosno naplaćivao karte, unoseći se ljudima u lice, podsjećajući me tako na glupave narednike iz mojih vojničkih dana. Taj lik iz autobusa je imao stav gazde, baje, «gospodara autobusa», svojim stavom i ponašanjem dajući do znanja nedužnim putnicima kako su na njegovom teritoriju gdje vrijede njegova pravila i dok ste u autobusu on vam je i mater i ćaća! Nevjerojatno, ali istinito koliko jedan običan posao može iskompleklsirati čovjeka koji se počne ponašati poput boga pored kojega u tih nekoliko matara kvadratnih autobusa nema, niti će ikad biti.
Naravno, lik se nije sjetio nikom reći hvala, dok su putnici drhtavih ruku pokazivali svoje pokazne ili kupljene karte. U jednom se trenutku, nakon prve turneje duž autobusa, ponovno vratio i počeo novu provjeru, očajnički valjda pokušavajući pronaći putnika koji bi se na tih nekoliko kilometara puta drznuo putovati bez karte koju on nije vidio, koju on nije poništio ili koju on, nedajbože, nije naplatio. Ne znam kako bi se osjećao koji nedužni turist, da se je kojim slučajem zatekao pod «vlašću» autobusnog gazde. Ili pod «vlašću» jednog drugog autobusnog divljaka koji je pred mojim očima proteklo ljeto izbacio dvojicu putnika na sred magistrale, čiji je «grijeh» bio što su se «drznuli» htjeti kupiti karte u autobusu, jer ih očito na kolodvoru nisu bili stigli kupiti. Pa vi putujte našim autobusima…
Dragi blog prijatelji, jeste li od vozača ili konduktera u autobusima kada doživjeli neku neugodnost u situaciji u kojoj ste bili potpuno nevini?
Post je objavljen 02.10.2006. u 19:48 sati.