Priblizavao se avion nekoj maloj industrijskoj zoni,zapoceo kocenje,spustismo se.Pa zar je to Pleso?Vec smo na aerodromu,pa kakav je to mali,sivi aerodrom?Lici na neku tvornicu.Bas me zanima reakcija inozemaca kad to vide.Vise puta sam sletila na nas aerodrom,uglavnom nocu,pa imam drugi dojam.No dobro je,krenusmo po stvari i ja prodem neku policiju,uljudni su bili,prodem i carinu nisu me ni pogledali i nadem se vani. Pred vratima prva, stoji moja tija!!!!Pa ja sam vec na izlazu a nisam uzela stvari,pa kako je to malo u dva koraka prodes van.Stvarno sam se zacudila,da je tako mali...izgrlila sam se s tijom izljubila,donjela mi je cvijece..kako to volim.Donjela mi je i griotte,kako volim kad zna sta volim.Ostavila sam joj stvari koje sam nosila u ruci i vratila se unutra po kofere.To je bilo malo nezgodno,jedna carinica me je odmah zaskocila i odrzala mi glasnu bukvicu kako se to nemoze tako prolaziti i da sta si ja umisljam.Ja sam se ispricala,da mi je iskreno zao, al sam se zabunila...Jos mi je zujalo u usima od tlaka,sve mi je odzvanjalo u glavi,imala sam osijecaj kako carinica uziva spotajuci me povisenim tonom,kako bi privukla pozornost na sebe i mene ucinila malom nekulturnom...neznam...seljankom.Ah,hodala sam prema traci s koferima i slusala kako se i dalje dere i komentira ljutito s kolegom...ahhhhhh...nece mi to promijeniti raspolozenje,rekla sam si.Uzela sam kofere,natovarila ih na kolica i krenula van.Opet kroz isti prolaz.Ona se vec smijala s kolegicom,djelovala je simpaticno,prolazila sam i uljudno rekla dovidenja pustila me da prodem,kad sam vec bila pred vratima,sijetila se da sam to ja,valjda i vratila me unutra da otvorim kofere.-'Nema problema,samo neznam kako cu ga poslje zatvorit...prerovala mi je sve stvari,izvukla slike,pitala me kako se zovem i rekla da su lijepe.Da li ih ja crtam.Zena dela svoj posel...Sijela sam na svoj kofer i zatvorila ga na pol.Malo mi je sve to bilo nepotrebno no dobro,sreca je sto me nije vise davila za slike...To mi je prvi puta da su me pretresli,prvi puta sam i u Amsterdamu platila taxu za visak prtljage.S tim da sam jedan kofer vratila,a za visak kg platila 100e.Mladi Hrvat kockaste glave,na chekingu je pricao samo Dutch,pa se ipak udostojio progovoriti engleski a na hrvatskom ni u ludilu,nije htio govoriti.Dokazano je da je nas covek jer sam mu procitala ime na plocici.Nije bilo moguce dogovoriti se s njim.Strogo sluzbeno,al na kraju je ipak prevladala moja mala upornost pa me je ,,pomiloval,, za 15kg.Mislimmmmm imala sam ,,vraske srece,,.Zakljucak je da nasi ljudi su vrijedni i rade svoj posel posteno i detaljno!To su bile male neugodnosti na putu,koje sam prve htijela izbaciti iz sebe...a kasnije sam to sve ostavila iza sebe,jer smo moja tija i ja zapalile direkt na Sljeme u ,,Groficu,, na kuhane strukle....Uzivale smo,prejedale se,cerekale,prepricavale sve i sva jedna drugoj u isto vrijeme...Bas mi je dobro sjeo taj izlet na Sljeme direkt iz aviona.O detaljima cu kasnije.Pozzzz
Post je objavljen 02.10.2006. u 18:05 sati.