Marketing
Slador naš svagdanji
Kao što ribiči imaju ribičke priče, lovci lovačke, Turci turske, a Darth Weder (promijenio prezime zbog Werdera) gadan ten, tako i goričari imaju svoju priču u koju ulažu isto toliko napora da slažu koliko i ribiči lažu o veličini ribe, lovci o čudovišnom vepru, Turci o samo njima znanim nevjerojatnim dogodovštinama, a Darth Weder planira na Zvijezdi Smrti izgraditi dom za umirovljene Jedije.
Na slici lijevo potomak slavnog goričara našao se pred ključnim momentom, momentom koji se nestrpljivo iščekuje čitavu godinu i iduće čitave godine sve dok čovjeku zdravlje dozvoljava da se krvavo muči ne bi li u jesen potekao nektar kojeg će još prije iduće berbe polokati.
Onima koji nikada nisu imali vinograd ili nisu barem aktivno prisustvovali berbi, odnosno trijezni, moram objasniti o čemu je riječ.
Ili ne moram. Uostalom, zašto i bih. Tko nikada nije bio u berbi taj je šupak. Ili nije.
Ti gore ubrojeni šupci, ili oni to nisu, ne znaju koliko je muke, truda i novaca potrebno da se iz grožđa iscijedi kojih petstotinjak litara mošta koji će, ovisno o znanju i lakomosti goričara postati, dobro ili loše vino.
Iako je stari uložio hektolitre znoja i podosta para, ja stvarno ne znam koji ću k. s tim vinogradom od tristo i pedeset čokota. Nije to mnogo, ali iziskuje mnogo vremena i volje, a ja nekako ne vjerujem da ću putovati stotinjak kilometara kako bih rezao lozu, kopao gorice i trgao zaperke. Osim toga, u mjesec dana popijem možda litru vina.
Baš šteta. Ili nije.
Ipak, možda jednog dana postanem pisac ili klošar obični, i odselim se u gorice kako bih u miru pisao gluposti ili se u miru opijao od jutra do mraka, hraneći vinograd uz put.
P.S.
Crko mi mobitel.
Šesti po redu.
Post je objavljen 02.10.2006. u 18:23 sati.