Polu ztvorenih ociju odlazim u tamne odaje snova,cekajuci davno zaboravljen ,neostvaren san onaj koji je davno umro u njenim mislima.
Blijedo tjelo cekalo je dodir blag,necujan,nevidljiv cekalo rijeci cutanja al poglede vedre.
Upleo se nepozvam pomalo nestvaran gost u njenu kosu svjetlih zraka sunca,upleo se u pogled plavog hladnog mora noci.
Samilostan jahac vjetrova u tamnom odjelu sjenki iz duboke noci,iz drugog svjeta.
Noseci toplinu tamnih odaja neba,cudnog mirisa vjetra za kojeg je edavno izgubila vjeru da postoji.
Njeno tjelo karj hladne rijeke i dalje postoji necujno,usamljeno,zarobljeno u okove otrovnih korova noci.
Ni zvuka, ni muka ne cuje ne osjeca njen svjet je tisina.
Ponekad tisina zvuka usnulih snova pozude stranca u noci.
Glad nad osjecanjima zelje, ljubavi,svjetlih noci karj uenulog cvjeca.
Cekajuci vjetar u kosi ,davno sanjan san ,cekajuci Jahaca tamnih sjenki kroz oluju vremena provela je kraj rijeke staklenih suza.
Glas u noci probudi staklene suze,probudi snove.
One koje je vjetar odnio i zarobio u hladne planine odaja dvorca.
Glas Jahaca kroz njenu oluju snova,ne to nisu bile rijeci,rijeci za njih nisu postojale.
Postoji energija tisine i zvuka.
Ne postoje rijeci suvisnog znacenja.
Postoji gordi pogled osmjeh necujnog uzivanja boli,uzivanja surove daljine.
Tjela nedodirljiva.
Raskrsnica spajanja energije.
Znala je da je postojao u njenim snovima al lik nije poznavla,bio ej nestvran lik u njenim mislima,nestvaran lik u njenim mislima.
Progledala je necujna tisina u svojim snovima.
Osjetivsi zvuk spajanja davno nespojivog.
Osjetivsi zvuk Jahaca kroz oluje sjenki...
Post je objavljen 02.10.2006. u 14:14 sati.