Marketing
Apologija Gusarstva – Gusarstvo kao izazov i poziv na seks utroje
U žestokom naletu analnih žlijezda na gusarski pokret kao takav te nimalo laskavih kritika na račun moralno upitnog etičkog impetusa istog, namjera je ovog teksta navesti, obrazložiti i utvrditi epistemološke fundamente gusarstva, također i ponuditi pregledni nacrt njegove teorijske i pragmatičke perspektive pod povećalom seksa, droge i već uobičajenog rokenrola.
Dvije su premise iz kojih Gusar izvodi postojanje čitavoga svijeta, osobnog savršenstva i vlastite nadmoći nad drugima.
1) 'Mislim dakle mogu (ti jebati mater)';
poznatiji kao 'Argument većih muda' polazna je točka gusarskog mega (mojega ega – jedinoga ega za kojeg mi se jebe)
2) 'Imam Guzicu (na koju se micice mnogo pale), dakle Bog (Savršeno biće; Stvoritelj) postoji';
poznat i kao 'Argument dovoljnog razloga', logički je nastavak prethodne tvrdnje
Gusara zbogradi ovakvih radikalno manijakalnih stavova često doživljavaju kao paradigmatičnog rušitelja civiliziranog društva; pljačkaša, silovatelja i krvnika svega što je dobro, nevino i uljuđeno. Gusar bi to zaista i bio da se stvarno radi o društvu koje je dobro, nevino i uljuđeno.
Gusar nije niti buntovnik niti revolucionar jer se nema razloga buniti. Maloljetničke pičkice i pokoji matori peder se bune, prosvjeduju i sve-u-svemu prde pazuhom u vjetar dok Gusar spava, jebe i lovi.
Gusar nije ni Lijevo ni Desno – on je Iza. Spreman da Vas kvalitetno izjebe u dupe! (Naravno, samo u figurativnom smislu, Gusari nisu pederi, mind you!)
Uvod – Sifilis i Održivi razvoj
Civilizacija je oduvijek bila debelim zidinama kontraceptirani bordel slabih i nemoćnih – društvo lakomudnih pojedinaca nazvanih pičkama koji nisu imali ni pola kile skrotuma, ali su posjedovali dovoljno jebomislenog straha koji dolazio od (stvarnih ili izvajarisanih) dušmana; jadnika koji su gajili gnjusno nepovjerenje prema susjedima i prakticirali ljigave rituale pokornosti iskazivane guzožednim vladarima koji su ih socijalnim pederlukom nagovarali na neravnopravno civilno udruživanje kako bi ih lakše iskorištavali i porojebavali, konstantno računajući na njihovu nemoć i spolne bolesti. Poznatu floskulu da je čovjek društveno biće iskorištavali su kao neoborivi ontološki dokaz kako bi pokazali da je čovjeku mjestu iza rešetaka civilizacije.
Gusar smatra da je čovjeku mjestu uz vještu kurvu, stopedeset bačvi vina i dvije-tri otkočene kubure napunjene srebrnim mecima.
I Dio – Gusar kao zoon gonoreicon
Gusara su nerijetko nazivali razbojnikom, jebivjetrom i mlatimudom. Ova tvrdnja je, kao i mnoge druge općenito, samo napola točna. Sve naravno ovisi o sociolingvističkom tumačenju riječi 'razbojnik' Gusar je razbojnik samo utoliko što ga društvo obilježava kao takvog. Ostale dvije riječi ne znače apsolutno ništa i jebe mi se za njih.
Gusar jednostavno uzima ono što mu pripada - nikada legalistički utabanim putovima Društvenog ugovora, ali sasvim sigurno nuklearnofizičkim kapacitetima Gusarovih muda koja mu dopuštaju da uzme što želi i kojoj god nijansi crvene to želi.
Gusara razvlače po žutom tisku jerbo on ne poštuje temeljno ljudsko pravo na život, seks sa majkom, ubijanje tuljana, dostojanstvo blablabla…
Ljudska prava su ideološka izmišljotina oronule, propederisane civilizacije na umoru koja na taj način želi nasuho jebavati brojčano slabije neuke budale nominalno se izjednačavajući s njima pomoću izmišljenih premisa o jednakosti, slobodi i sličnim postmodernističkim sranjima. Takozvana ljudska prava su ljudski konstrukt poput spolnih bolesti i planktona – i nisu bila zapisana na Božjim sisama prije no što ih je čovjek izmislio. Ljudi se niti rađaju, niti umiru jednaki.
Gusar sam određuje svoja Prava, On sere gdje hoće i umire bolji od drugih.
Gusar je često nazivan anarhistom. To naravno nije istina jerbo Gusar nema nikakve pretenzije stvaranja novog, nedajbože utopijskog društvenog sustava. Promišljanje nečega nestalnog kao što je društveni poredak Gusar smatra naprosto besmislenim i uzaludnim, pogotovo ako pojedinac koji ga teoretizira neće nikada doživjeti da uživa i jebe u njegovim očekivanim blagodatima. Gusar planira kako se obući za večernji izlazak u luku (da ne veli svijet da ide šporki u kurbe), eventualno namaže kurje oči i stidne uši prije spavanja – to je sve planiranje koje on poduzima.
Uostalom, Gusar nikako ne može planirati išta iole dugotrajno zbog kratkog (ali prejebeno dobrog) životnog vijeka, a i da može ne bi svoje ideje mogao sročiti na papir.
Gusar je naime potpuno nepismen, a nepismenost je dobra jer umu ne dopušta luksuz bavljenja pizdarijama.
Gusar piša po ljudima i maloj djeci te je uvijek zadovoljan i zadovoljen. Gusar danju spava, a noću promićurno jebe. Gusar ne voli meke porniće i bijelu boju.
Gusara smatraju Razvratnikom i Seksualnim općinarom. Ovo je potpuno točno – Gusar jest razvratan i općit iz očitog razloga što voli i želi uživati u životu, bez visoke cijene pranja tijela i nogu.
Gusar je stoga u dodiru s prirodom te ga vesele jednostavne i jeftine stvari poput WC papira, alkohola, Trešnjevačkih mališana i srednjoškolki. Gusar prezire komplicirane stvari poput pribora za jelo, C vitamina, kontracepcije i žirafa. Pogotovo žirafa…
II Dio – Gusar kao Skrotum Bitka Tubitka
Gusara zbunjuje uzdizanje znanosti i matematike na pijedestal ljudske spoznaje, a ne mari ni za filozofska tlapljenja o stvarima koje se tiču sasvim nebitnih apstrakcija kao što je smisao života, svijeta, žena, krvne slike sekusalnih partnera itd.
Spoznaja jednog Gusara iscrpljuje se u saznavanju cijene raspoloživih kurvi i mjesta na kojem se nalazi pljuvačnica. Ponekad čak ni u tome.
Gusara neupućeni vole poistovjećivati s pripadnikom kakve alternativne skupine ili Ga čak spustiti na nivo pičkastih i parolaških supkulturnih grupa kao što su zeleni, šareni, hipiji, pankeri, metalci, kurci i palci.
Prvo i prvo, Gusar se nikada ne poistovjećuje s prolaznim i nerealnim idejama te se ne povezuje s pičkicama koji ih prividno zastupaju.
Drugo i drugo, Gusar se nikako ne identificira s nečim što izlazi iz zvučnika (Gusar ne sluša muziku već ona iz strahopoštovanja sluša njega - Kao i svi ostali), ne svršava pri pogledu na krpice, lančiće i ostale dječje pizdarije (Gusar ne nosi odjeću, a dovoljno moćno izgleda i bez uskih hlačica i kožne ogrlice načičkane otupljenim bodljicama), niti voli biti povezivan s popularnim mjestima za izlazak (Gusar ne izlazi 'van' – on ulazi unutra, najčešće pijan).
Treće i peto, Gusar se ne druži s glupim tinejđerima – on ih samo jebe.
Gusar je stereotipni invalid. Zamišljaju ga sa polovnim udovima, vodenim grbama, povezima preko očiju i jetrom Arsena Dedića te se, s pravom, pitaju – 'Da li je gusarski način života dostojan ljudskog bića?'
Gusar je, sasvim sigurno, psihofizički sjebana jedinka. Pa što? Barem će se njegova mnogobrojna izvanbračna djeca moći upisati na fakultet bez prijamnog ispita (a i lakše se provlači kroz uske prostore).
Četiri su stvari koje Gusar mrzi više od svega – drveće, strojeve i lutke od porculana™. Drveće mrzi zato što se doima neživo, a zapravo je živo; strojeve zato što izgledaju živo, a zapravo su neživo.
Lutke od porculana zato jer su od porculana. Gusar je ludist.
Gusara smatraju okrutnim i vulgarnim. Gusar nije nimalo okrutniji ni vulgarniji od civilizacije čiju sisu halapljivo žvače, a svoju animalnu okrutnost ispoljavaja jedino u sukobu s njom (dok vulgarnost, pak, koristi kao poziv na parenje). Gusar je okrutan na simpatičan način – onako da, kada ti hladnokrvno pobije obitelj, oduzme nevinost djeci, zapali ti kuću i posere se na psa ne trepnuvši, razumski ustvrdiš kako se na nj ne možeš ljutiti i poželiš čovjeka zagrliti.
Gusareva čarobna riječ je 'arrr!', a često pomogne topli osmjeh i kolači.
III Dio - Gusar kao Homo Genitalis
Pripadnici ljudskog roda mogu se općenito podijeliti na dvije kategorije – Pičkice, Pederi i Gusari (istinski ljudi ili nadljudi).
Pičkice žele biti ljudi, ali u tome nikako ne uspijevaju. Mnogo vole seruckati, ali se nikada pošteno ne poseru. Pičkice su slabići i jadnici. Nezreli su i obično ih drugi uzdržavaju, iako im ništa fizički ili materijalno ne nedostaje. Iz guzice im s vremena na vrijeme iscuri malo prknene vode i kesice muda.
Pederi su ljudi kakve najčešće srećemo- imaju mnogo teškog sranja u sebi, ali susprežu njegovo iseravanje složenim sustavom ventila i pumpi zvanim socijalizacija. Sustav nažalost češće zakaže nego što djeluje te njegovi korisnici postaju naporni, zamorni, dosadni i napasno iritantni kreteni. Pederi seru čvrsto i bolno, a najčešće rade u državnoj administraciji.
Gusari su nadljudi. Nadišavši potrebe za sranjem, Gusari seru kada, gdje i u kojoj god boji žele. Ne rade sami već 'ubiru plodove ljudskoga rada'. Gusari su opušteni hedonisti s manijakalnom iskrom u očima. Silovat će Vam majku i zapaliti sestru, kako bi potom uz topli plamen pojebali Vašeg konja, guske i labudove. Gusari seru glatko i bezbolno; Bik koji Sjedi mudro bi rekao: 'Čisti anus, duga ljubav'. Gusari su zakon!
capt. A. Blackadder
Post je objavljen 03.10.2006. u 13:40 sati.