Ovo je bila zadaća iz hrvatskog....
Nikada se više vratiti neće,
najljepši dani života mog,
kad sam sreo i zavolio
čaroban osmjeh oka tvog.
Ti si onaj trag u duši koji ne mogu izbrisati.
Ti si bol u duši koju nemogu preboljeti.
Ti si plamen koji u srcu nemogu ugasiti.
Ti si ona koju jedino iz srca i duše mogu voljeti.
Zorom bi najljepše mirisala,
a predvećer očaravajuće
uzdisaje odavala.
Sva ova prića bi u dvije rijeći stala,
ali je to ne želim jer ti si mi
neopisivu snagu dala.
nakon mnogo vremena-->
Hudo
Post je objavljen 02.10.2006. u 12:27 sati.