Marketing
iluminacija i kako za neke stvari ipak je prekasno...
kako vidite iz priloženog, barem mi krevet u posljednje vrijeme nije prazan..
tražimo nekog ko bi se šetao s nama svaki dan na potezu od savskog geja do utrina..
vrlo smo dobre, lijepe i pametne. šarmantne ponekad, i ne grizemo. puno. i jako.
a sad na nešto drugačiju temu...
kad bi vam se pružila prilika promijeniti nešto u životu, što bi to bilo? a da je nužno vezano uz vas i vaše postupke.
gledamo sinoć secret i ja njenu maturalnu.. i stisne nas obje oko srca.. onako, poštenski... prošlo je, koliko? 2 godine, 3?
nemam pojma, iskreno :)
lijepo mi se sve to uklopilo u ono o čemu sam razmišljala cijeli dan.. sjetila sam se ljudi s kojima se vjerojatno u životu neću vidjeti više, a bili su dio mog života nekoliko godina.. sjetila sam se ljudi s kojima sam se razišla, a da nikad nismo objasnili razlog zbog kojeg se to desilo..
ali pored odnosa s ljudima, sjetila sam se i druge, možda ipak bitnije stvari koja me određuje.. a to je školovanje i učenje.
aha, boring, što ne? ne.
za preambicioznu osobu poput mene (u mom slučaju: čovik koji puno melje i melje kako će ovo i kako će ono, a ništa ne radi) stvarno se ne ponašam onako kako bi trebala...
gledam svoje ocjene iz srednje i ne mogu vjerovat očima.. pa jesam to ja? jel to sve što ja mogu? što je meni?
u dvije godine što sam na faksu, ne da nisam učila, nego ni knjigu nisam otvorila, nikome nisam pokazala što mogu i znam, ama baš nikome..
i nije da me briga za druge, al boli me što to nisam pokazala samoj sebi...
uvijek sam imala visoke ciljeve.. za koje znam da ih bez po muke mogu ostvariti.. čovjeku ništa nije nemoguće.
sad kad sam napokon sjela i malo razmislila o ostvarivanju tih istih ciljeva, skužila sam da sam se poprilično zezla u nekim stvarima, a povratka nema..
sve što imam za pružiti su moje ocjene, koje su nikakve i ne pokazuju mene.. one su ono što će tamo neki na tamo nekom faksu prvo gledat. ne mene. i na temelju njih će me procijeniti. i to krivo.
zbog čega? zbog toga što se ja nisam htjela na vrijeme potrudit i sjest za tu faken knjigu i naučit nešto što me ekšli i zanima.
ne, zašto bi ja to radila kad mogu visiti na netu/ispijat kave/šetkarat se okolo/spavati..
i onda kad gledam kakvi sve ljudi uspijevaju, mislim se kako? ma što kako? pa ko mi kriv što sam bedasta...
jučer sam shvatila da bi sve dala da se mogu vratiti u tu srednju.. da se mogu vratit na početak faksa... sve bi napravila drugačije.
i zato svi vi oni koji ste trenutno u školi, dajte sve od sebe, nemojte se zavaravati da ćete to kasnije i da to nije bitno..
ocjene nisu mjerilo znanja, al kao što sam prije rekla, nažalost jesu ono što će netko u vašoj budućnosti gledati.
ne nužno, ali ako se to desi, zar zaista želite da ono što vide budu dvojke i trojke, što nije ni približno onome što vi možete?
ja sam takva, perfekcionist u nečemu što radim.. i ako ću nešto raditi, napravit ću to savršeno, jer ne priznam ništa ispod. vrijeme je da to počnem i primjenjivati, jer ovo ovdje, ovo nisam ja..
možda ćete pomisliti da pričam gluposti. kakva škola, ovo ono.. govorim osobama poput mene. onima koji bi htjeli, mogu, a ne da im se. tako im se prokleto ne da :)
ne znam kako sam mogla dopustit da neke stvari toliko utječu na mene.. ne znam zašto uvijek prvo mislim na druge, a ne na sebe. vrijeme je i da to promijenim.
prelijena sam, stvarno jesam. ali dobro, barem sam toga postala svjesna. dal se što može promijeniti, vidjet ćemo.
nevezano uz ovo sve..
lijepo je kad osobe koje imaš uz sebe znaju što voliš. i kad će ti, bez obzira što one to ne vole, ufotkat i mms-at jer znaju koliko ćeš se razveselit..
hvala ti, draga...
Post je objavljen 02.10.2006. u 11:43 sati.